Zabrinuo se jednog dana lav, jer su se u njegovom kraljevstvu pojavili opasni čopori pasa, skloni mitu, korupciji i nepotizmu. Da bi lav uspostavio red i borio se protiv ovih nuspojava u šumi odlučio je angažirati iskusnoga medu i lukavoga lisca. Lavu su njegovi prijatelji govorili da bude na oprezu, jer je poznato da su medo i lisac već otprije usko sarađivali sa psima i šakalima. Međutim, lav se nije mnogo obazirao na te priče, govoreći da će medu i lisca novi politički rad rehabilitirati i na svjetlo dana iznijeti njihove nove kvalitete.
Lav nije znao da je medo bio krajnje egoističan, pohlepan, egocentričan i nadasve, toliko proždrljiv da se od pretilosti jedva povlačio po zemlji, niti je znao da se medo u prethodnom obavljanju funkcija u šumi toliko nakrao da sve ono što je od tog haram-mala napravio nije više mogao finansijski održavati, iako je u javnosti glasio za dobrog menadžera i organizatora. Njegova pohlepa i bolesna ambicija da ponovno postane ‘neko i nešto’, i tako zadovolji svoju nezasitost, natjerala ga je da angažira lisca da nizom svojih lukavih sposobnosti, a pod plaštom nove politike u šumi, izvuče velika sredstva od bogatog lava, a i sam lisac će imati koristi od toga, kao i svi oni koji budu ušli u to kolo.
Lisac je po nalogu mede uzimao novac za ‘političke aktivnosti u šumi’, ali je u zanesenju previdio da je on sam stavljao potpis na isplate. Medo je, već po prije stečenoj navici, halapljivo uzimao i trošio novac za lične i familijarne potrebe, jer je u glavnoj šumi imao visoko društveno rangirano potomstvo. Nešto je kao bakšiš davao i liscu, kao i pudlici, magaretu, mazgi, jazavcu, starom konju, te šakalu iz susjedne šume. Medina supruga gazela, poznavajući svog pohlepnog muža, sve je gledala s nevjericom i svaki dan očekivala da se čitav ‘novi politički angažman’ u šumi sruši kao kula od karata. Posebno je veliku borbu sa njim vodila zbog njegovog trocedenijskog švaleranja s jednom kobilom. U posljednje vrijeme je mazga potajno svojim autom odvozila medu do kobile, a gazela je imala nekoliko ptičica koje su joj vjerno dojavljivale sve sumnjive pokrete njenog muža mede.
Lisac se dosta pomagao pudlicom koja je već odavno bila poznata kao kurtizana kod pasa i šakala, ali se ‘našla’ u novoj političkoj opciji u šumi. Lisac je pudlicu i njenog muža jazavca postavio za haznadare ‘nove političke opcije’ u šumi, pa su i oni mogli dobro olizati svoje prste lavovim parama. Lisac je pudlicu vješto koristio za svođenje i ucjenjivanje, pa je tako naivno i tvrdoglavo magare palo u tu zamku riskirajući raspad svoga braka i dobrog radnog mjesta kod svog poslodavca.
Izbori su došli, a psi su ponovno odnijeli pobjedu. Medu i nije intersovala pobjeda, jer se dočepao love. Zato je cijeli izborni dan preležao, a u toku same kampanje se već dogovorio sa glavešinom čopora pasa da će mu prepustiti mjesto poglavara šume.
Medo i lisac su se nakon izbora u šumi okrenuli protiv lava iznoseći na njega najgore potvore, jer nisu željeli vratiti uzeti novac. Uspjeli su uz sebe pridobiti i šakala iz susjedne šume. Tada se lav žestoko naljutio i tužio ih šumskom sudu. Svi koji su uzimali novac i koje je medo zajedno s liscem uvukao u ovu prljavu rabotu, morali su pod ucjenom stati na stranu lisca i mede. Iskusni medo je, ipak, uspio prevariti lisca, te ga prepustiti na milost i nemilost advokata i suda, jer sam nije ništa potpisivao, već samo sa slašću konzumirao.
Medo se i dalje za nos vuče lisca kriminalca i njegove saradnike, pričajući im po kafanama viceve i odvodeći ih od neminovne činjenice da će lisac na kraju sam morati lavu vratiti pare.
Pouka: Nesta para, nesta i jarana.