Pored svega kroz šta smo prošli, nismo zaboravili na solidarnost.
U posljednjih 25 godina nismo ostvarili mnogo pobjeda. Svejedno, to što smo očuvali solidarnost jedna je od najvećih.
Ništa ne može vratiti žrtve niti nadomjestiti bol onih koji opet ostaju bez domova. Ono što je prije četvrt vijeka gutao plamen rata i mržnje, sada nosi voda. Para, kažu, ide na paru, a nevolja na nevolju. Iako je tako, ljudska solidarnost je jedino što može pružiti utjehu.
Odgovor Crne Gore
Znaju to odlično ljudi u Crnoj Gori. Kada je 1979. potres za sobom ostavio ruševine na crnogorskom primorju, cijela se bivša Jugoslavija digla na noge, pomoć je stizala sa svih strana. Godinama su i zaposleni u Srbiji i Bosni i Hercegovini kroz samodoprinos odvajali dio plate za saniranje posljedica zemljotresa u Crnoj Gori. Da nije bilo te pomoći, pitanje je šta bi danas stajalo na lokacijama na kojima niču luksuzni hoteli i marine.
Izgleda da Crna Gora to nije zaboravila.
Vlada Crne Gore donijela je odluku da se Bosni i Hercegovini i Srbiji na raspolaganje stavi sva raspoloživa pomoć. Kako je u petak saopšteno iz Biroa Vlade za odnose sa javnošću, premijer Milo Đukanović kontaktirao je srpskog premijera Aleksandra Vučića, a po povratku u Crnu Goru pozvaće i Vjekoslava Bevandu, predsjedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, i zatražiti da Srbija i BiH čim prije definišu potrebe da bi Crna Gora adekvatno odgovorila.
“Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore admiral Dragan Samardžić saopštio je da su Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore spremni da pruži pomoć u cilju zaštite života građana i imovine na poplavljenim područjima u Srbiji i Bosni i Hercegovini”, kaže druga vijest.
Samardžić je stupio u kontakt sa načelnikom Generalštaba Vojske Srbije generalom Ljubišom Dikovićem i načelnikom Združenog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine generalom Antom Jelečom
“U skladu sa razvojem situacije i potrebama Ministarstvo odbrane donijeće odluku o angažovanju resursa Vojske Crne Gore u pomoći susjednim državama u poplavljenim područjima”, saopšteno je iz Ministarstva odbrane.
Prva banka Crne Gore otvorila je posebne žiroračune na koje je uplatila po 10.000 eura za građane pogođene poplavama u Srbiji i Bosni i Hercegovini te pozvala sva pravna i fizička lica, između ostalih i Udruženje banaka Crne Gore, da se pridruže prikupljanju finansijske pomoći.
“Iniciranjem ove akcije u Crnoj Gori, Prva banka želi da pomogne u spasavanju i očuvanju ljudskih života i sprečavanju širenja štete nastale vremenskim neprilikama”, saopšteno je iz te banke.
- Telekom, m:tel i Telenor fondacija otvorili su SMS donatorsku liniju za pomoć građanima pogođenim poplavama u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Donatorska linija 14543 je otvorena za korisnike mobilne telefonije, a cijena SMS-a na tom broju iznosi jedan euro. Kompanija se odriče svojih prihoda, saopšteno je iz Telekoma.
Daleko je Brisel
Za vrijeme SFRJ solidarnost se podrazumijevala, shodno “od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama”, logici. A onda smo, najednom, postali solidarni samo sa pripadnicima svog naroda. Tamo gdje su nekoć bili susjedi vidjeli smo neprijatelje. Ono što smo pola vijeka zajedno dizali valjalo je spaliti.
A poslije rata, stiglo neko čudno vrijeme. Novi ideolozi objasnili su nam da su oni koji nemaju i kojima fali zapravo društveni paraziti, da su sami krivi za to što ih je snašlo. Došlo neko vrijeme u kojem su nam solidarnost pokušali predstaviti kao podsticanje nerada, kažnjavanje uspješnih i prepreku na “putu dinamičnog razvoja”.
Kada je sve to prošlo, svakome je opet bilo jasno da imamo samo jedni druge. Slažem se: znam ja nas, stipu ti nas. Ali Brisel je daleko, a komšija blizu.
Pljuvanje uvis i gledanje udalj omiljeni su sportovi ovdašnji. Šta ćeš, voli narod velike i daleke zemlje, veseli ga pomisao da ima tako moćne prijatelje, pa neko voli Rusiju, neko Ameriku, neko EU, a neko Tursku. Bude to tako: kada čovjek ovim svijetom hoda zagledan u veliko i daleko, saplete se o ono malo što mu je bilo pod nosom.
Kada je Ambasada SAD-a 2009. na crnogorskom primorju obilježila 30 godina od zemljotresa i podsjetila na pomoć koju je imperija uputila maloj Crnoj Gori, reagovao je Radivoje Brajović, koji je 1979. bio predsjednik Skupštine Crne Gore i ujedno predsjednik Republičkog savjeta za obnovu i razvoj stradalog područja.
Baš lijepo, ali…
Rekao je kako je baš lijepo što su nas se Amerikanci sjetili i što su svečanostima koje je organizovala Američka ambasada prisustvovali i ministri u Vladi Crne Gore.
Ali je napomenuo da je cijelih 99 posto pomoći za Crnu Goru došlo od bivših jugoslovenskih republika, tek jedan posto iz inostranstva.
Brajović je poručio Vladi Crne Gore da kada budu obilježavali četrdesetogodišnjicu zemljotresa, uz Amerikance, ne zaborave pozvati i predstavnike zemalja bivše Jugoslavije, one bez kojih obnove Crne Gore ne bi bilo.
Zemlja se smiri, voda se povuče, ali mi ostajemo takvi kakvi jesmo – često gori od elementarne nepogode. Biće još katastrofa, no sve se da ponovo izgraditi. Ali, ko će ispraviti, ko će zaliječiti zlo koje, svako malo, u bizarnim izmjenama ljubavi i mržnje, činimo jedni drugima?
Al Jazeera/Visoko.co.ba