Postoji jedna emocija koju nikako ne možemo zaobići niti joj prkositi, a to je ljubav.
Onaj osjećaj kada vidimo nekoga i osjetimo kako nas nešto poput valova zatalasa ili nam noge pokleknu poput ranjene zvijeri. Taj osjećaj nam daje snagu i polet, ta ljubav od nas pravi jačeg borca i u tom momentu možemo sve – biti lijepi, sretni, dražesni. Samo kada smo sa tom osobom osjećamo da je život lijep i da je svaki naš novi dan jedan novi život. No, sve što ima svoj početak ima i svoj kraj, pa tako i taj osjećaj.
Ponekad ljubav prestane da djeluje na oba partnera istovremeno. Ponekad nam se učine druge oči ljepšim i boljim. Ponekad shvatimo da uzalud volimo, jer naša ljubav nije drugome bitna. Ali nije važno to da li smo uzalud ili da li smo bili voljeni. Važni su svi oni momenti kojih se rado sjetimo, važne su one ljubavi koje uvijek nađu snagu da opstanu, važno je da se volimo, jer samo ljubavlju čovjek budi u sebi ono najvrijednije.
Neko je pitao: “Ima li u životu išta ljepše od mladića i djevojke koji sklapaju čiste ruke i srca na putu u brak?” A odgovor je glasio: “Da, ima nešto još ljepše – prizor starog čovjeka i stare žene koji zajedno završavaju putovanje na tom putu. Njihove su ruke kvrgave, ali se jos uvijek drže zajedno. Njihova su lica puna bora, ali još uvijek zrače ljepotom. Njihova su srca umorna i povijena, ali još uvijek dovoljno jaka za njihovu ljubav. Dokazali su da je moguće imati sretan brak i opravdali ga pred porugama cinka.”
Postoji patnja, postoji ljubav i postoji život. Te tri stvari ne možemo mijenjati, jer su sastavni dio našeg života. Jer poslije svake kiše dođe sunce, pa zašto poslije tužne ljubavne priče ne bi došla neka sretna? Neka priča u kojoj ćemo se pronaći i biti sretni, neko zbog koga će naše srce žuboriti kao rijeka i stalno biti na sunčevoj obali. Moramo vjerovati u sebe i svoju ljubav i nikada ne zatvarati svoje srce. Trebamo voljeti, ne samo suprotni spol, našu ljepšu polovinu, već sve ljude oko nas. Trebamo se truditi da ljubav bude jedina zastava koja čvrsto stoji u našem životu. Zastave ljubavi imaju najjače boje i iza tih zastava stoji armija žena i muškaraca koji vjeruju u nju!
Ja sam mlada i znam da život ponekad ima surove zahtjeve i da nam uzima drage ljude. Znam da nekada onaj koga volimo ne uzvraća našu ljubav. Znam da emocijama ne možemo upravljati, ali moramo shvatiti da je sve to život i da nam se uvijek vrati onoliko koliko damo. Moramo pustiti sve one koji žele da odu iz naših života, jer silom ne možemo ništa postići, ali našom ljubavlju prema njima možemo postići da shvate da ima ljudi kojima je stalo do njih i koji žele da budu sretni.