Do kasno u noć smo, u lobbyu hotela Atlantico Rio, nedaleko od najpoznatije plaže na svijetu, sabirali utiske sa historijske utakmice na najvećem hramu nogometa, brazilskoj Marakani. Obišao sam sve bitnije stadione na svijetu, no u ovako akustičnom okruženju još nisam bio, kad se na sve to doda frenetično navijanje Argentinaca i luda podrška Brazilaca našim momcima, prosto se čovjeku zaledi krv u žilama, kako li je tek bilo Zmajevima na terenu?? Jedni su skloni reći da je Safet pogriješio u formaciji, da je Džeko igrač koji najbolje od sebe daje u paru (Wolfsburg – Grafite, City – Negredo, Aguero itd.) te da je u ovakvoj formaciji žrtvovan i potrošen već u prvom poluvremenu, jednako kao i Misimović. Drugi opet zahvaljuju Bogu pa smo završili relativno povoljnim rezultatom za nas, ali svi su složni u jednom, Muhamed Bešić je igrač utakmice!!! Novi general sredine terena, tihi ali beskompromisni borac, ubica ambicija protivničkih napadača. U naša naklapanja se miješaju i Argentinci koji su zajedno sa nama u hotelu, jedan od njih kaže da odavno nije gledao tvrđu ekipu, borbeniju i da njihova reprezentacija nije imala nekih posebnih rješenja. Drugi opet kaže da mu je poznato da je BiH zemlja izašla iz jugoslovenske federacije koja je uvijek imala raskošne fudbalske talente, te da je slobodu platila krvavo u proteklom ratu. Stoga ga ne čudi i da smo dobra ekipa i još vatreniji navijači, “liberdade acima de tudo”. Zaželivši nam mnogo uspjeha u daljem toku kvalifikacija, skinuo je sa sebe dres svoje reprezentacije i poklonio mi ga, taj gest me je zaista duboko dirnuo, ima nešto u ovim latinosima, nešto slično nama, duboko, srčano, ljudsko.
Novi dan… nova nafaka, u iščekivanju nove utakmice, obići ćemo znamenitosti Rio de Jeneira i uživati u kupanju na Copacabani.
Ja lično idem potražiti našu Džezvu, ipak… VISPAK 🙂
Visoko, acima de tudo
(Ad.Ha.)