Da li je odbijanje SDP„lidera“ i „viđenijih“ zvaničnika SDP-a da prihvate časnu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima veći udar na instituciju Predsjedništva države od „udara“ iz februara 2014.? Da li im je važnija njihova sadašnja i „buduća“ politička „karijera“ u federalnim i parlamentima države BiH (a i finansijski isplativija) i u najvišim organima SDP-a (uspješna!) i od ugleda SDP-a i od ugleda države Bosne i Hercegovine na koje, svojim neetičkim i interesno-egoističkim odbijanjem da prihvate tu časnu kandidaturu, direktno atakuju. Da li su povelike apanaže u parlamentima (iako im je rad ocjenjen kao najlošiji četverogodišnji mandat od svih do sada) isključivi motiv pripadanja stranci i unutarstranačkih obračuna koji poprimaju forme političkog kanibalizma?
Bilo je žalosno slušati pojedine „funkcionere“ SDP-a nakon opravdanih nezadovoljstava naroda u februaru ove godine kako prvo niječu to nezadovoljstvo, a nakon toga kada su se prepali (naravno za sebe, ne za taj narod) kako manipulišući opravdanim nezadovoljstvom naroda (a manipulacija i spletkarenje im je najdraži način ponašanja i najizraženija karakterna osobina) pokušavaju opravdano nezadovoljstvo i zahtjeve naroda razvodniti brigom (navodnom) za institucije države koje su napadnute, za zgradu Predsjedništva koja je zapaljena. Da li su svjesni da ovo što sada rade je veći udar na državu i na Predsjednistvo od „udara“ iz februara ove godine nad kojim su se „sblažnjavali“. Zarad isključivo ličnih interesa i ličnih pozicija, zarad velikih parlamentarnih primanja bez ikakvog truda i rada koje im je narod obezbijedio (a zašto ne reći i čestiti i pošteni članovi SDP-a) spremni su žrtvovati, ugroziti, politički kanibalizirali i istorijski čistu i svakovremeno humanu ideju socijalne pravde. Ako im ova „igranka“ sa kandidovanjem člana SDP-a za časnu kandidaturu za člana Predsjedništva naše države Bosne i Hercegovine može stati u obraz – aferim im bilo!
Zašto to rade?
Zato- da bi zadovoljili svoje lične sujete, zato- da bi zarađivali puno više nego što svojim objektivnim sposobnostima mogu (dok narod za koji se „bore“ sve brže tone u siromaštvo)? Neprihvatanje časne kandidature za člana Predsjedništva države BiH i sve politčke igre oko toga pokazuju odnos i prema BiH kao našoj državi i prema SDP-u kao patriotskoj stranci (mislim na patriotizam članova SDP-a, ne njihov koji je ovakvim ponašanjem u najmanju ruku upitan). Boje se eventualnog izbornog poraza na predstojećim izborima nakon čega će biti samo ono što zaista jesu. Zar domovina, zar država, zar stranka, zar članovi te stranke, zar građani, zar birači nisu vrijedni da se prihvati kandidatura u izbornoj utrci za časnu poziciju člana Predsjedništva BiH čak i pod uslovom da se ne vjeruje u pobjedu u toj utrci. Na stranačkim skupovima i sastancima ti isti koji sada odreda odbijaju kandidaturu tvrde kako SDP nije isti kao sve ostale stranke, kako je SDP učinio i uradio puno, najviše, kako je SDP bolji od svih, kako je SDP najbolji. Zar to nije razlog da građani SDP-u daju povjerenje i na sljedećim izborima! Zar to nije garancija da se može proći u izbornoj utrci za Predsjedništvo države? Puna su im usta vjere i hvale i za stranku i za državu, a ne mogu ni za stranku ni za državu čak ni potencijalno žrtvovati da budu „niko i ništa“, da budu samo ono što zaista jesu, za naredne četiri godine ako eventualno ne pobjede u izbornoj utrci za Predsjedništvo države.
Koga pokušavaju da obmanjuju, sebe ili sve ostale zajedno?! Pojedinci, koji sebe vole predstavljati kao uspješnu sadašnjost i još bolju budućnost SDP-a, ne žele da prihvate časnu kandidaturu za Predsjedništvo države. Toliko vjeruju u stranku u čijim organima obnašaju visoke dužnosti. Toliko vjeruju u državu u čijim parlamentima sjede. Kako bi „žrtvovali“ i više od eventualno mogućeg (očekivanog!) izbornog poraza SDP-a za časnu poziciju člana Predsjedništva države. Ipak, dobro je što tu kandidaturu nisu prihvatili. Takav član Predsjednistva BiH, koje je i vrhovna komanda, i ne treba. Ova država, naša domovina i nije zaslužila da takvi sjede u njenom predsjedništvu. Zar SDP-u treba da kandiduje osobe koje nisu dovoljno patrioti, ni prema državi ni prema stranci, koji ne vjeruju u stranku i koji nisu spremni žrtvovati ni toliko malo, koliko je jedan eventualno mogući izborni poraz za Predsjedništvo države, u jednom izbornom ciklusu! Zašto onda ti isti ljudi sasvim nerealno članove SDP-a uvjeravaju i ubjeđuju u izbornu pobjedu i trijumf SDP-a na predstojećim izborima.
Zar SDP-u treba da kandiduje osobe koje svojim sposobnostima nemaju ni minimalne kompetencije da taj posao rade uspješno i koje svojim moralnim habitusom nemaju ni najmanje šanse da taj posao rade i časno. Zar time ne vrijeđaju i same patriotske osjećaje svih građana BiH koji ovu državu, ovakvu kakva jeste, prihvataju za svoju jednu i jedinu domovinu! Dragi građani, ovaj put ne oprostite „njima“, svima onima na koje se ovo pismo odnosi, jer nisu zaslužili, jer su ugrozili ideju socijalne pravde, jer su iznevjerili građane Bosne i Hercegovine, jer su iznevjerili glasače koji su im poklonili povjerenje na proteklim izborima, jer su iznevjerili državu Bosnu i Hercegovinu. I oprostite običnim članovima SDP-a jer nisu imali snage, možda ni volje ni hrabrosti, da spriječe bujanje takvih loših nesocijaldemokratskih ponašanja u SDP-u. Oprostite njima, članovima SDP-a, jer im taj oprost treba da bi nakon izbora pokrenuli i izvršili pročišćavanje i revitalizaciju SDP-a, da bi u njega ponovo vratili socijalnu pravdu i ponašanje. A ako to ni ovaj put ne budu u stanju onda neka znaju da ove građane ne mogu više varati. I zato, dragi građani, Predsjednistvo noćas mora pasti! Radi svih nas, radi naše države, radi ideje socijaldemokratije. A oni više ne smiju proći, makar bili i na listama (a jesu, i oni i članovi njihovih porodica i klanova koje su bez stida i srama neviđenim političkim i porodičnim nepotizmom na njih gurali) ni u jedan parlament. Radi svih nas, radi naše države, radi ideje socijademokratije.