Naša rukometna reprezentacija, odigrala je još jedan sjajan meč i pokazala da malo pomalo ulazimo u krug velikih reprezentacija, tačnije već smo veliki, već smo klasa. Imali smo utakmicu u svojim rukama nekoliko puta, ali i kada nismo, momci su ginuli za svaku loptu. Rukometni Zmajevi su igrali protiv reprezentacije protiv koje se ni mnogo jači u Minsku ne bi smjeli proglasiti favoritima. Momci su izašli na teren ponosni i sretni u dresu sa državnim grbom, i nema im zamjerke. Crne rupe u igri kakvu smo imali danas početkom drugog dijela nam se dešavaju godinama, ali ova reprezentacija se uvijek vrati, i nikad ne predaje. Svi do jednog ginu za svaku loptu, i svako filozofiranje da smo mogli pobijediti je suvišno.
Ovaj bod će doći na naplatu tek na kraju kvalifikacija kada budemo na tabeli ispred Bjelorusije, i tada će se vidjeti njegovo značenje. Neopisovo je uživo gledati naše najbolje rukometaše, kada ginu za svaku loptu, bacajući se po terenu. Nije ugodno gledati njihovu tugu nakon utakmice, ali vidite da su spremni na sve za dres sa državnim grbom, vidite tu želju, borbenost i radost nakon svakog gola.
Ovi momci su našoj reprezentaciji donijeli prvi plasman na veliko takmičenje, Svjetsko prvenstvo, sada je na redu Evropsko, ubijeđen sam da idemo, a ovi heroji su naši savremenici. Uživajmo u njihovoj igri, jer imamo jedinstvenu priliku da svi zajedno, navijači, mediji, država gledamo i podržavamo najbolju skupini momaka koji nose dres rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Zato momci glavu gore, vjerujem da će Tuzla u nedjelju nagraditi svaku prolivenu kap znoja na terenu, jer zaslužili ste tuzlansku atmosferu, i navijačko ludilo kako samo oni znaju priuštiti. Glavu gore i idemo dalje. S Danskom ćemo igrati rukomet, a znam da vjerujete u sebe, jer vi ste heroji.
P.S. Sjećate li se kada je Dragan Marković izgubio važnu utakmicu kao selektor reprezentacije?
SCSport/Jasmin Tajić/Visoko.co.ba