Poštovana g. Babić
Obraćam Vam se u želji da se konačno napravi neki OZBILJAN korak u spašavanju zaostavštine koja je ostala iza rahmetli Omera Pobrića, a koja je zbog želje obitelji da se rasproda u opasnosti da potpuno nestane. OBRAĆAM Vam se u trostrukoj ulozi: i kao čovjek koji je pored Vaše obitelji odrastao u Visokom, i kao OSOBA koja je kao muzikolog i novinar bila trajno i duboko povezana sa radom Instituta sevdaha- Fondacijom Omera Pobrića kojoj sam i sam dao obol, te kao Visočanin koji je trajno povezan sa gradom u kome su moji rođeni, gdje mi je majka bila profesorica na tamošnjoj Gimnaziji i gdje je sahranjena nakon što je brutalno ubijena na koncu ovoga teškog rata.
Omer Pobrić je istaknuto ime bosansko-hercegovačke muzike, bošnjačke posebno i njegovo nastojanje za očuvanjem naše muzičke tradicije, posebno sevdalinke i prepoznato ne samo u našoj državi, nego i mnogo šire. Kao vrhunski instrumentalista, kompozitor, aranžer, studijski djelatnik i producent, kao osoba izvanrednih organizacijskih sposobnosti i ličnost od integriteta on je realizirao bezbroj KAPITALNIH projekata koji ostaju trajno kao dio naše kulture, ne samo Visokog, ne samo Bosne i Hercegovine, ne i daleko šire. U svom studiju i u kući u selu Mulići kod Visokog je snimao neke od najistaknutijih izvođača sevdalinki, izdavao je knjige, CD-je, DVD-je, organizirao koncerte i festivale sevdalinke, sakupio ogromnu arhivsku građu čija je vrijednost NEPROCJENJIVA. Kao i kolekciju skupocjenih instrumenata, studijskih aparata i knjiga, te nota i kojećega još. Kod njega su dolazili najistaknutiji intelektualci sa ovih prostora, vrhunski političari, umjetnici svih opredjelenja – to je bilo jedno od mjesta na koje je Visoko moglo i trebalo biti ponosno. Sve je to sad u opasnosti da naprosto NESTANE. Osobno sam u nekoliko navrata dovodio studente etnologije i kulturne antropologije Filozofskog fakulteta iz Ljubljane, kao i druge istaknute svjetske intelektualce i znanstvenike, ne samo one sa područja etnomuzikologije, nego i šire i svi su bez iznimke bili oduševljeni onim što su vidjeli, slušali, doživjeli. Sada tu dragocjenu kulturnu instituciju NAPRASNO gubimo.
Posebno želim da naglasim da se u zaostavštini nalazi ogromna arhiva najpoznatijih pjevača i instrumentalista (Safet Isović, Hasiba Agić, dr. Himzo Polovina, dr. Mehmed Gribajčević, Ćamil Metiljević, Emina Zečaj, Mary Sherhart i drugi!) u vidu audio i video snimaka koji su NEPROCJENJIVE vrijednosti za bosanskohercegovačku kulturu. Uz to da sami objekti – obiteljska kuća sa studijem i prekrasni čardak sa namještajem i instrumentima, te drugim dragocjenostima ima sama po sebi veliku arhitektonsku i kulturološku vrijednost.
Predlažem da se nađe način da Visoko kao općina zadrži u svom posjedu tu dragocjenu instituciju sa objektima i cijelom arhivom i da je pretvori u još jedno mjesto na kome bi se dešavali razni kulturni događaji i mjesto zanenstvenog rada na sevdalinki, da eventualno bude depandansa našeg Muzeja i da služi i visočkoj i bosanskohercegovačkoj kulturi kao mjesto sa kojim ćemo se svi ponositi.
Kao neizlječivi Visočanin i kao osoba koja djeluje u bih.kulturi ne mogu preko toga da ne kažem otvoreno da naš prekrasni grad živi u nekoj kulturnoj zavjetrini, da se sve svelo na te nesretne piramide i slične pseudoznanstvene fantazmagorije i opsjenarstvo. Gradimo uz pomoć turske vlade krasan objekt za kulturu, a nismo riješili mnoge stvari koje nas godinama tište, posebno nakon ovog teškog rata. Nismo vratili Srpski dom zajednici (preostalih) Srba, parohijski dom propada i izgleda užasno, neko je ogulio prekrasne zidne crteže koji su se nalazili u Sokolskom domu, a koje je naslikao veliki bosanskohercegovački slikar (i revolucionar) Branko Šotra, izvaljuju se biste fra Grge Martića ispred katoličke crkve i franjevačkog samostana, a koju je izvajao svjetski poznati kipar Ivan Meštrović i biste istaknutih revolucinara, porušena je u ulici u kojoj smo oboje odrastali kuća u kojoj su živjeli braća Prica – narodni heroj i izvanredni intelektualac Ognjen i stariji mu brat Srđa, vrhunski diplomata, Mile su još uvijek nesređene, negdanji Dom kulture izgleda grozno, u prostorima Sokolskog doma je smještena centrala općinskog odbora SDA, a koliko se sjećam tu je nekada vježbala limena glazba koju je vodio veliki skladatelj naš sugrađanin Avdo Smailović, kad je u svakoj mahali netko svirao neki instrument, ogromna kolekcija skupocjenih instrumenata stoji negdje zapretena i neiskorištenau prostorijama Gradskog groblja, propada i Jevrejsko groblje, nemamo gradski zbor, muzička škola nosi pogrešno ispisano prezime jer Avdo je bio SmaIlović, a ne SmaJlović; dakle sa slovom “i” kao Italija, a ne “j” kao Japan, za što imam bezbroj dokaza od dodira sa cijelom njegovom obitelji, godinâ zajedničkog rada u Udruženju kompozitora BiH, raznih leksikonâ itd,itd. Ipak Visoko je grad vrhunskih intelektualaca u koje ubrajam i Vas, imamo vrhunske profesore, teologe, slikarska kolonija je jedna od najsnažnijih u našoj državi, imao Galeriju, lokalni muzej je napravio bezbroj sjajnih projekata, imamo dva vrhunska amaterska kazališta, četiri srednje škole visoke razine, mlade znanstvenike, glazbenike, imamo bezbroj prekrasnih nezavisnih inicijativa, pogotovo među mladima. Sa jednom sam navezan – to je “Klub knjige” i uživam kad sam sa tim mladim vrhunskim intelektualcima sa kojima se Visoko MORA ponositi.
Nas poštovalaca lika i djela Omera Pobrića je bezbroj, ne samo u našoj državi, nego i širom dunjaluka i mi smo spremni i dalje doprinositi radu ove institucije ako se iznađe način da se sačuva kao jedna VRHUNSKA kulturna ustanova. Što je i bila tijekom života rahmetli Omera Pobrića. Dapače, spremni smo da u nju pohranimo i vlastite arhive i sve što je u svezi sa sevdalinkom i narodnim muzičkim blagom naše sredine.
Ja Vas molim i preklinjem u osobno ime i u ime svih koji patimo zbog ove teške situacije da Vi i Visoko iznađete načina da se ta zaostavština otkupi da bi se spasila i transformirala u nešto što će biti ponos naše sredine i cijele nam države.
Srdačno Vas pozdravljam i selamim i Vas i Vašu divnu obitelj.
Vaš susjed Ognjen Tvrtković, Visočanin po svemu, član Muzikološkog društva Federacije Bosne i Hercegovine, Hrvatskog društava skladatelja, Hrvatskog muzikološkog društva, Udruženja novinara Bosne i Hercegov ine, Društva novinarjev Slovenije.