Proveli smo dan sa Visočankom Merimom Sorguč, studenticom Filozofskog fakulteta u Sarajevu,odsjek Historija umjetnosti i talijanski jezik. Ona je posljednjih 10 godina vezana za invalidska kolica. Njena prijateljica Ismeta koja joj vrlo često pomaže rekla nam je: “Dok nisam upoznala Merimu o mnogim stvarima nisam razmišljala niti sam ih bila svjesna. Ali sve što me nerviralo u ovoj državi sada me nervira dvaput više.”
Vidjeli smo sa kakvim svakodnevnim problemima se susreće Merima, ali i mnogobrojni naši sugrađani koji dijele njenu sudbinu, prijatelji koji im pomažu, ali i o indolentnošću nas samih. Nadamo se da će ovaj tekst probuditi svijest kod odgovornih pa da konačno ispune zakonsku obavezu da na svaki objekat postave rampe i pristup, srede rupe na cestama , onemoguće parkiranje automobila na trotoarima, osiguraju prilagođen prevoz…
“….Nakon kraćeg zadržavanja u bolnici dolazimo na stajalište gradskog prevoza ispred KC. Nedugo zatim, pristiže prvi kombi u pravcu grada sa ulaznim stepenicama od po metra.
-Gradski prevoz nam apsolutno nije prilagođen i praktično ga uopšte ne koristim. Zato sam prinuđena na taksi mada zbog kolica i oni često odbijaju da nas povezu iako napomenem da mi treba karavan – kaže Merima, dok Ismeta problem ilustruje kroz jedan od apsurda gradskog prevoza.
-U trolejbusima imate označena mjesta za osobe sa invaliditetom, ali oni nisu niskopodni pa je nemoguće uopšte ući u njih – kaže ona.
Merima potom navodi još jedan problem koji gotovo spada u rubriku vjerovali ili ne.
-U Sarajevu je nemoguće naći držače za kišobrane za invalidska kolica pa čim kiša pada opet sam prinuđena da zovem taksi – ponovo nas Merimine riječi ostavljaju bez teksta.
Kao i obično kada nema padavina iz bolnice će do grada pješke, avanturom koja se zove Bolnička ulica….”
Cijeli tekst možete čitati u NOVOM BROJU MAGAZINA START BIH – od utorka na svim kioscima!