Plasman na rukometnom turniru „Rukomet je moja budućnost“, koji se igrao u Bugojnu od 2-5. aprila 2015. pod pokroviteljstvom Rukometnog saveza Katara, okončan je sljedećim poretkom:
1. Slovenija 4. Katar 7. BiH
2. Hrvatska 5. Slovačka 8. Makedonija
3. Poljska 6. Srbija
Sam plasman je pravi odraz stanja i ulaganja u rukomet u pojedinim zemljama. Od selekcija iz našeg okruženja najviše su pružili Slovenci (očekivano), a blizu su im i Hrvati. Srbija je došla sa kombinovanom ekipom i sa dosta mlađih igrača od 1996-og. godišta (i nekolicinom iz BIH iz seklecioniranja koje vrše u našoj zemlji), pa šesto mjesto i nije odraz pravog kvaliteta, dok je Makedonija razočarala.
Zbog „iznenadnog“ otkaza dvojice igrača iz Ljubuškog: Pavlaka i Hrstića, te nedolaska Starčevića i njemačkog Gumerbaha, zbog povrede nosa, naša selekcija je ostala bez odgovora: koliko može u maksimalnim uslovima?!
Slovenija je prva uz zadivljujući sistem koji tamo egzistira u radu sa mladima. Iz te selekcije je i najbolji golman Urh Krstelić. Najbolji igrač turnira je Petar Medić iz Hrvatske, a najbolji strijelac je Vladan Lončar iz bosanskohercegovačke selekcije, odnedavno član Szegeda, mađarskog učesnika Lige prvaka.
Oko proglašenja Lončara za najboljeg strijelca bilo je i malo polemike zbog, u prvi mah, greške u prebrojavanju ukupno postignutih golova, no na kraju je konkurentni slovački igrač ipak završio na drugoj poziciji.