Na Facebook profilu našeg sugrađanina Senada Bilalovića često se mogu pronaći razne zanimljive fotografije koje govore o historiji Visokog u okviru SFR Jugoslavije. Visoko u vrijeme Titove Jugoslavije i današnje Visoko kao da su dva različita svijeta, od kojih je ovaj prvi stvarna slika jednog normalnog života, a ovaj drugi je neka nadrealna, iz šege nacrtana slika jedne kasabe u kojoj vladaju neki tamo likovi iz alanfordovske TNT družine.
Prije 35 godina to je bilo mnogo drugačije, glas radnika daleko se čuo u svakom segmentu društva i društvenih djelatnosti. Kada je umro Josip Broz Tito radnici diljem ex-države odavali su počast svom predsjedniku, a na ovoj fotografiji prikazani su pismo upućeno Titovoj porodici i fotografija simboličnog zaustavljanje rada postrojenja Vitexa iz Visokog, koji je u to vrijeme važio za jednog od prvaka tekstilne industrije u državi.
Danas, ova firma rasprodana i rasparčana u sumnjivim procesima privatizacije, o kojima još niko u gradu ne smije govoriti, a koje su mnogobrojne porodice ostavile bez osnovnih primanja, mrtva je, bez ijednog glasa koji bi se čuo unutar njenih pogona. Ustvari, ova firma je bez ijednog pogona, apsolutno uništena, oduzeta od obespravljenih radnika koji pravdu traže sudskim putem.
Drugačije vrijeme, drugačiji ljudi, drugačiji lideri koji ne smiju otvoreno govoriti o problemima tih radnika i o pojedinim Visočanima koji su iz ove firme pokrali i odnijeli sve što se moglo iole unovčiti.
I šta mislite, da li bi za ovakvim liderima neko žalio i da li bi pisao pismo sućuti njihovoj djeci, kako su to činili radni ljudi SFR Jugoslavije kada je umro drug Tito?