Ponedjeljak, 07. aprila 2008, u Visokom svanulo lijepo i sunčano jutro, malo vjetrovito ali ipak lijepo. Svečarsko raspoloženje, bar kod nekih. Obilježavanje dana kada je Visoko zahvaljujući partizanima oslobođeno od fašističkih okupatora. Na svečanosti položeno cvijeće, odala se počast poginulim borcima, na ovaj ili onaj način. Popriličan broj građana bio je prisutan. Gotovo idilično. Ali…ponedjeljak je i pazarni dan u Visokom, dvije pijace, grad je prepun trgovaca, kupaca i posjetilaca. I baš taj pazarni dan, taj ponedjeljak, 07. aprila, dan obilježavanja oslobođenja grada neko se sjeti da popravlja ulice. Namjera je izvrsna ali što baš taj dan?! Lijepo je vidjeti tešku mehanizaciju i radnike kako popravljaju propale ceste ali što baš dan u sedmici kada je Visoko najviše posjećeno?! Da li da što više ljudi vidi da se nešto radi ili zato što se to nije moglo uraditi preko vikenda ili…i to se put popravlja na najmanje dva ulaza u Visoko, iz pravca Kaknja i Kiseljaka. Teško je pronaći prave riječi, izbjegavajući one prave pogrdne. Ali koji mozak donese odluku da baš danas popravlja ulice kada rupe napravljene da se zakrpe, stajaše nedodirnute cijeli vikend?! Zaista lijep način za doček kupaca i trgovaca iz drugih gradova. Pored već postojećih iskopane su im i nove prepreke!