Svi smo ga voljeli mi, Orebić, mali gradić na Pelješcu u Hrvatskoj. Velepromet, njegovi radnici i mi njihova djeca bili smo najsretniji onih deset dana kada smo tamo ljetovali primarno na “Borskoj plaži”. Tada nismo znali šta je regres, čekovi, i da li su nam roditelji u “crvenom”, ali smo znali da se mora otići na more u Orebić, prije toga stati na “Zdravoj Vodi” u Jablanici pojest meso, svakodnevno lubenicu, sladoled, a zatim na pola odmora brodicom otići na Korčulu. I svi smo bili sretni, bez obzira na neuslovan autobus koji nas je prevozio i ženturače koje su se borile za što bliža mjesta u njemu, tobože zbog ugodnijeg putovanja. Hrana manje više u tom Veleprometovom odmaralištu uvijek i nije bila najbolja, ali nije bila ni loša. Sjećam se da je jedne prilike bila baš dobra, zato što je taj dan dolazio predsjednik Sindikata, drug Ismet Karasalihović.
Nikad nakon rata nisam bio u Orebiću, ali sam se puno raspitivao o njemu i znam da su Veleprometovo odmaralište neki lokalni Visočki lopovi i bivši “funkcioneri” pokušali prodati. I uspjeli su, ali nelegalno. Čovjek kome sam vjenčani kum ove godine ljetovao je baš u Orebiću, zamolio sam ga da mi uslika mjesto mog ljetovanja osamdesetih. Dobio sam slike i priču lokalnog stanovništva sa kojima je moj prijatelj razgovarao.
Veleprometovo odmaralište je nekada bila porodična kuća sa restoranom koju je krajem sedamdesetih kupio Velepromet, a porodica koja je bila vlasnik je odselila u Split. Mještani nadalje kažu da je to neko onih godina kada se Visoko granatiralo, i kada su radnička-proleterska djeca bila u rovovima braneći Visoko, privatizirao!? Danas prema njihovom kazanju taj posjed u Orebiću se javno prodaje za cijenu od 600.000 eura.
Naravno istina nije daleko od ove priče, uskoro ćemo donijeti cijelu priču o nelegalnoj prodaji Veleprometovog odmarališta u Orebiću potkrepljenu dokazima koje ćemo zatražiti od sadašnjih vlasnika Veleprometa.
Nadam se da će radnička djeca Veleprometa čiji su roditelji izdvajali novac od svojih plata za kupovinu ovog odmarališta, moći nekada svoju djecu bar u komercijalnoj varijanti poslati na ljetovanje u Orebić, ako to pravno već nije kasno, jer se neko devedesetih sjetio kako društveno pretvoriti u svoje za cca.200.000KM i to sve dok su djeca radnika Velprometa i sami radnici bili u rovovima oko Visokog braneći ga od četnika, pri tome i ne pomišljajući na jednu drugu vrstu ekonomskih četnika unutar vlastitog korpusa.
(Slike sadašnjeg izgleda Veleprometovog odmarališta pogledajte u sekciji “Foto Korner”)