Nekoliko stotina građana Sarajeva, na inicijativu Federalne televizije FTV, usprkos kiši okupili su se danas ispred zgrade državnih institucija da daju podršku dvanaesteročlanoj porodici Spahić iz Visokog, koja već peti dan boravi tamo.
Radi se o porodici s desetoro djece od dvije do 18 godina koji su s roditeljima došli od vlasti u Sarajevu zatražiti pomoć jer nemaju osnovnih sredstava za život, kao ni struje u kući u kojoj žive, a jedina primanja su 230 KM koje Sabahudin Spahić dobija iz Rudnika mrkog uglja Breza.
Nakon pet dana niko im se još nije obratio pa su građani došli u većem broju da podrže i ne dozvole da ičija djeca spavaju pod nebom i kisnu.
Građani su pozvali vlasti da riješi egzistencijalna pitanja porodice iz Visokog i omogući im ljudskog dostojanstva vrijedan život.
Spahići su kazali da su od vlasti dobijali jednokratnu pomoć, ali da ti nije rješenje.
U nezvaničnom razgovoru s gradonačelnikom Sarajeva Alijom Behmenom saznali smo da je Grad Sarajevo i četiri gradske općine dogovorio pomoć ovoj porodici. Oni će naime naizmjenično plaćati stanarinu za stan u Visokom.
Iako Sabahudin Spahić tvrdi da ima kuću, gradonačelnik je podvukao da sve u vezi s njegovim slučajem treba ispitati. Behmen je rekao da je ovo generalni problem cijele države, a ne problem jedne porodice.
Spahićima je iz Centara za socijalni rad i Ministarstva za ljudska prava zaprijećeno da će im oduzeti djecu, obrazlažući to činjenicom da ne mogu da se adekvatno brinu o njima.
“Meni moja djeca nisu teška. Ne možemo da ih damo u dom. Tu smo da im omogućimo normalan život”, kazala nam je Zlatka Spahić, majka desetoro djece, od kojih je dvoje teško bolesno.
Sabahudinu Spahiću je obećano iz Rudnika mrkog uglja Breza da će se za nekoliko dana vratiti na posao.
“Zamolio bih sve nadležne da se ispitaju navodi koji kažu da je meni dat traktor, krava, 25.000 KM za liječenje Amine koja boluje od epilepsije. Ako je to tačno onda sam ja sve to zloupotrijebio”, kazao je Spahić.
Dok smo razgovarali s roditeljima ljudi su prilazili i davali novac koliko je ko mogao.
“Ovi dobri ljudi su nam jedina nada. U zgradi institucija sigurno ima više stotina ljudi, ali kao da nema niti jedna duša. Za mene je ova zgrada kao razglednica i ne očekujem ništa od vlasti”, kroz suze nam je kazala Zlatka.
Oni su pješke došli iz mjesta Podvinjci kod Visokog. Krenuli su u četvrtak u pet sati ujutro. Nakon više od 20 sati prepješačili su 40 kilometara i stigli ispred državnih institucija.
Na kraju su iskazali nadu da će danas ići kući.
(FENA)