Povodom vaše objave teksta pod naslovom :”Rukometno igralište dogodine sa novim asfaltom”, zbog bojazni o eventualnoj manipulaciji sa sudbinom rukometnog igrališta na kojem se stvarala visočka rukometna historija, koja je, inače, bila najveća reklama našeg grada u Jugoslaviji
(uz bivše gigante visočke privrede), željeli bismo ovim putem upoznati javnost o činjenicama oko ovog “sportskog spomenika”.
Rukometni klub “Bosna” je nakon korištenja rukometnog terena ispred Franjevačkog samostana na Stanici (1954-1958.), te terena u sklopu visočkog Garnizona (1959.) i na koncu, školskog igrališta na šljaci, na Kraljevcu (1960-1961.), odlukom Općine Visoko, iz marta 1962. godine, dobio na upotrebu, NA NEOGRANIČENI VREMENSKI PERIOD, dio Gradskog stadiona.
U ljeto te godine, Rukometni klub je VLASTITIM sredstvima uradio zemljane radove, napravio nasip za buduće tribine, te postavio kvalitetnu drenažu, a „tečnim asfaltom“ izvršio asfaltiranje plohe rukometnog igrališta veličine 42,80 x 22,20 metara.
Od jeseni 1962. godine Klub je počeo trenirati i igrati utakmice NA SVOM IGRALIŠTU.
Uoči kvalifikacija za ulazak u Prvu saveznu ligu Jugoslavije, Klub je IZ VLASTITIH SREDSTAVA, od 8-12. aprila 1965. postavio obavezujuće zaštitne ograde.
Betonske tribine izgradio je prema nogometnom igralištu između 20. juna i 9. jula 1965.
Te godine, Općina Visoko je dodijelila Klubu u trajno vlasništvo dio stadiona na kojem je on SVOJIM SREDSTVIMA podigao zgradu sa svlačionicama i dvorištem sa putem koji su i danas neograđeni i nalaze se unutar zidova Gradskog stadiona u Lukama.
Kasnije će Rukometni klub “Bosna” (OPET) VLASTITIM SREDSTVIMA izgraditi tribine i na suprotnoj strani terena, pa onda i iza golova. Krajem šezdesetih godina Klub je NARAVNO, SVOJIM SREDSTVIMA izgradio i kompletnu željeznu ogradu iza tribina, visine 2,00 m i postavio desetine metara limenih reklamnih panoa.
U ljeto 1973. g, nakon samo jednogodišnjeg igranja u Drugoj ligi i povrataka u najelitnije takmičenje, tada najjače rukometne lige u Evropi, Klub je ponovo SOPSTVENIM SREDSTVIMA, preko stare plohe, “tečnim asfaltom” izlio novu površinu.
Reaktiviranjem ženskog rukometa pojavila se potreba za većim brojem termina, pa se rješenje našlo osvjetljavanjem terena. Klub je SVOJIM SREDSTVIMA izgradio rasvjetu koja je zadovoljavala, istina, samo potrebe treniranja, ali ne i kvalitetom, odigravanje zvaničnih utakmica.
Sredinom sedamdesetih, Klub je povodom “TEKSTILIJADE”, tradicionalnog natjecanja radnika tekstilne industrije iz cijele Jugoslavije, još jednom, ovaj put uz pomoć svog zainteresovanog sponzora, čije je ime u to vrijeme i nosio , TI “Vitex”, renovirao kompletno igralište , pristupe unutar Gradskog stadiona, kanalizacione odvode, signalizaciju, zgradu…. Zahvaljujući ovoj rekonstrukciji, duži naredni period igralište je bilo u dobrom stanju.
Poslije toga, ulaganje „sada proklamovanog vlasnika“ – Općine Visoko (katastarski istinito), se može porediti sa par hiljada maraka.
Obaveznim igranjem u dvoranama rukomet je prešao 1986. g. u KSC “Mladost”. Zbog potreba za individualne treninge seniora i kompletnog omladinskog kadra, KLUB JE UVIJEK ŽELIO KORISTITI I SVOJE RUKOMETNO IGRALIŠTE. Sredstava za održavanje nije bilo i otkako je Klub prestao ulagati u taj objekat on je počeo propadati.
Nakon rata u BiH, RK „Bosna“je ponovo počeo koristiti igralište. Igrana su i državna omladinska prvenstva, pa je tu trenirao i Školski rukometni klub “Novi val”, te od jeseni 2003. i Rukometni klub “Visoko” koji je tada asfaltirao “udarne rupe”, markirao igralište, „ispeglao“ teren od podignutog asfalta, napravio kvalitetne golove (nema ih više)….
I sada taj teren koristi Škola rukometa RK “Visoko”, istina minimalno, zbog neuslovnosti i još više radi svađa i neriješenih odnosa sa rekreativcima: „ko ima prednost korištenja“.
Koliko apsurda ima u “igri” oko Rukometnog igrališta potvrđuju i ova dešavanja:
– Prilikom izgradnje novih tribina uz nogometno igralište, izvođač je od rukometnog „UDSJEKAO“ njegovom cijelom dužinom 1,5 metar i time uništio njegovu najvisočiju tribinu i prolaz za gledaoce u njenom produžetku. Niko nije odgovarao za ovo, a ovoj krađi jedini se usprotivio Nevzad Sirčo.
– Prije nekoliko godina pojedini Visočani su naručili projekt za izgradnju BENZINSKE PUMPE na Rukometnom igralištu !? (Pošto nismo tražili saglasnost, nećemo objaviti ime projektanta, a time i naručioce).
– Postoji razmišljanje, pa čak i inicijativa da Rukometno igralište i sve „unutar zidova“ Gradskog stadiona „poklopi“ FK „Bosna“ (čak postoji maketa na kojoj se vidi koji je interes tog kluba na Rukometnom igralištu i ostalim malim terenima !?)
– Prije tri godine, tadašnji Upravni odbor Muškog rukometnog kluba „Bosna“ je pokrenuo inicijativu samostalne izgradnje male sportske sale na Rukometnom igralištu (projekat uradio dipl. ing. Efendira),
ali taj Upravni odbor, niti Opština Visoko, nisu JASNO objelodanili razloge propadanja tog projekta.
Danas u Visokom djeluju četiri rukometna kluba: Muški rukometni klub “Bosna-Prevent”, Ženski rukometni klub “Bosna” , Rukometni klub “Visoko” sa Školom rukometa, i još ne natjecateljski, Rukometni klub “Bosna – Veterani”. Koliko je to aktivnih seniora, juniora, kadeta, pionira, mlađih pionira, veterana; žena i muškaraca; bespotrebno je govoriti !?
A u Visokom postoji upotrebljivo samo jedna rukometna ploha, ona u KSC “Mladost” !
I sada treba RUKOMETNO IGRALIŠTE NA GRADSKOM STADIONU DATI NA UPOTREBU nekoj mjesnoj zajednici, rekreativcima, Sportskom savezu, Fudbalskom klubu “Bosna” …!? Treba li zaboraviti one koji su taj objekat izgradili svojim sredstvima?! NARAVNO, SVE JE TO NELOGIČNO.
Sadašnje stanje igrališta je SRAMOTA rukometnih radnika (i bivših i sadašnjih), sramota visočkog sporta, sramota Općine. Rukometni stadion se MORA rekonstruisati i inicijativu podržavamo. Taj posao treba raditi uz kvalitetan nadzor, prije svega pitati rukometaše koju podlogu staviti. Sad je dvadeset i prvi vijek i
klasični asfalt je prevaziđena stvar. Pa, moderno sportsko borilište nije ulica!
Šteta što nije u javnost objavljena najnovija inicijativa najstarijeg visočkog rukometnog kluba oko ovog terena. Stvari bi bile mnogo jasnije!
I za rekreativce mora biti mjesta i uslova. Odmah iza Rukometnog igrališta je odličan teren za mali nogomet. (to je sadašnje košarkaško) . A košarkaško igralište treba napraviti na teniskom (jer imamo odlične teniske terene na drugom mjestu u gradu, a na asfaltu se i ne uči igrati tenis). Invalidima ostaje njihovo.
Fudbal ima glavni i pomoćni teren. Treba samo ideja, volje i malo ulaganja, jer značaj sporta to obavezuje.
Bit će interesantno čuti informaciju o stanju sporta i sportskih terena, a koja će se analizirati na sjednici Općinskog vijeća, u srijedu, 30. septembra.
Inače, podržavamo dobru namjeru i potpisnike peticije za OBNOVU RUKOMETNOG IGRALIŠTA, ali
ONO PRIPADA RUKOMETU I RUKOMETAŠIMA , prije svega, onome ko ga je podigao – Rukometnom klubu „Bosna“, sada „Bosna-Prevent“.
Rukometni klub „Visoko“