Sjećanje nije ništa drugo nego oživljavanje uspomena na nešto što može imati sve karakteristike lijepog, dobrog, značajnog, od opšteg interesa, što se spominje punim ustima, a danas spomeneš li nešto takvo može se desiti da se zagrcneš od tuge za nečim što je stvarno značilo nešto, raslo s nama, postajalo značajno i onda jednom nestajalo. Nestajali su oni koji su stvarali, a oni što su dobijali u naslijeđe nisu ništa znali….
Veliki nestaju na način kako ne želimo, nestaju tiho jer se svi razbježe od njega kad jekne glasom koji se ne čuje, ali osjeća. Ovaj puta, nestade veliki Velepromet koji nastade kao potreba grada, ali na kraju postade gigant sa značenjem državni i to u vrijeme kad su postojali veliki koji bijahu naši, izgrađeni za nas same, a ne samo kao „muholovke“ za uzimanje zadnjih sredstava koje mukotrpno zaradismo jer je lahko zaraditi tamo gdje se ima.
Nestade Velepromet tiho, nestade prije nestanka svoje generacije, a i ono što izađe iz dugogodišnjeg razvojnog programa pođe nestajati preko noći načinom koji je garantovao bilo kakvu satisfakciju onim koji su gradili, a onda i „dogradili“ ponose naše čaršije. Rodi se, proživi i onda crknu jer ga na to natjeraše, niko tuđi, nego oni koji se znali kako se to radi sličnim scenarijom kao i za ostale poslovne „strvine“ po smetljištima nečije muke, znoja, suza i krvi. Ovako nešto kaza Čerćil, ali uradi ono što je i rekao i osta istoriji sa prefiksom veliki.
Slaveći desetogodišnjicu postojanja ,15. novembar 1963.g. skupu se obratio Hazim Imamović.
Drugarice i drugovi, odbornici i članovi Radničkog savjeta preduzeća!
Imam prijatnu dužnost da pred ovim forumom u ime radnog kolektiva TP „Velepromet“ u Visokom – u okviru proslave desetogodišnjice našeg osnutka i desetogodišnjice rada ižložim u kratkom osvrtu rad i rezultate i da iznesem kako probleme tako i naše zadatke u budućnosti.
Ja, u ime radnog kolektiva zahvaljujem predsjedništvu ove skupštine na pažnji koja nam je ukazana, jer je našem kolektivu ovim gestom ukazano veliko priznanje.
Trgovačko preduzeće „Velepromet“ osnovao je narodni odbor sreza Visoko, odlukom o reorganizaciji trgovačke mreže 17. oktobra 1953.g, a odobrenje za rad je izdato 5. novembra iste godine. Preduzeće je otpočelo sa radom radom 25 novembra tako da je u 1953 godini poslovalo samo 35 dana. Brzi razvoj privrede u visočkom srezu podstakao je potrošnju pa se nametala sama po sebi potreba okrupljavanja trgovačke mreže, asortimana i kvaliteta.
Za potreba maloprodajne mreže osnovano je naše veletrgovačko preduzećekoje sve do 1961.g. ostaje tako.
Kolektiv je počeo raditi sa 14 radnika i službenika, cijeli kolektiv je predstavljao radnički savjet, a prvi direktor je bio drug Fehim Alić. Rukovodilac komercijalnog sektora, a ujedno i predsjednik radnog kolektiva bio je drug Hazim Imamović. Prvi izbori za organe samoupravljanja obavljeni su početkom 1954.g., kada je izabran upravni odbor od sedam članova u koji su ušli:
1.Tičić Salko, predsjednik
2.Huseljić Selim, Član
3.Karačić Mujo Član
4.Tokmo Ramiz, član
5.Handžić Dervo, član
6.Zečević Nedžad, član
7.Alić Fehim, direktor-Član
Do kraja 1955.g. naš kolektiv je prilagođavao svoj rad problemima cijelog sreza, nastojeći da u potpunosti odgovori potrebama maloprodajne mreže opštedruštvenog i zadružnog sektora.
Od uvođenja novonovog komunalnog sistema, privredns aktivnost se još više razvijala pa se promet na veliko našeg preduzeća počeo prilagođavati širenju kapaciteta i na susjedne opštine.
Mislim da će biti dovoljno da sa nekoliko elemenata kao što su: Promet, broj zaposlenih, vrijednost osnovnih sredstava i stvorenih fondova prikažem početak i razvoj kolektiva zaključno sa ocjenama za 1963.g.
U 000 dinara
Godina promet zaposlenost vr. osnovnih sredstava vrijednost obr. sredst. fondovi
1953. 29.289 14 1.794 18.291 268
1954. 461.392 20 2.032 67.000 1.202
1955. 612.697 25 2.158 65.000 4.090
1956. 836.550 28 7.051 90.000 3.086
1957. 1.056.908 53 9.362 166.325 20.384
1958. 1.332.995 58 15.839 204.634 2.100
1959. 1.526.447 68 19.258 233.360 9.297
1960. 1.901.948 73 10.127 264.530 11.465
1961. 1.909.618 78 47.247 247.797 26.349
Uporedo s našim preduzećem djelovalo je i nekoliko maloprodajnih preduzeća, zatim preduzeće Zadružnog saveza sa maloprodajnom mrežom, a naš kolektiv je otpočeo i sa otvaranjem savremenih prodavnica na malo sa tehničkim i drugim robama.
Razvoj privrednog sistema i sistema radničke samouprave zahtijevali su novi sistem organizovanja u okviru večih sistema mnogo fleksibilnijih prema novim zahtjevima tržišta pa je dogovoreno da preduzeća „Kraljevac“, „Grad“, „Građa“, „ Omladinska knjižara“ i „ Visočica“ pripoje „preduzeču „ Velepromet“ sa svojim sredstvima i radnicima čime bi stvorili bolje materijalne i kadrovske uslove za jedno novo preduzeče koje će na tržištu biti mnogo prisutnije kroz poslovanje u okviru vele i trgovine na malo.
Svi poslovi oko okrupnjavanja su završeni poloviniom 1962.g ostvarivši promet od 3.271.563.000. – dok smo u 1963.g ostvarli prihod od 4.500.000.000. – dinara. Osnovna sredstva su nam dostigla iznos od 210.000.000.- dinara, a obrtna 700.000.000. – dinara. Kadrovski smo dobro ojačali tako da nas u ovom trenutku ima 280 zaposlenih. Naša planska predviđanja su zasnovana na predhodnim godinama sa realnim rastom poslovnih rezultata, tako da smo do 1961 godine izdvajali simbolična sredstva, 1961.g. 26.349.000.- , 1962.g 34.485.000.- dok za 1963.g imamo realne pokazatelje da ćemo moći izdvojiti preko 52.000.000.- dinara.
Uspješno djelovanje trgovačke mreže najprije osjeti potrošač, a solidno trgovačko poslovanje brzo prelazi granice opština i potrošač sam, na određen način, počinje zahtijevati kvalitetnu uslugu, pa ako radni kolektiv uspije primjetiti i prihvatiti želje potrošaća regije onda uz dobre ceste jedno uspješno preduzeće može vršiti snabdijevanje velike regije što je satkano u našoj razvojnoj politici …
U 1963.g, radni kolektiv „Velepromet“ preuzima snabdijevanje područja Opštine Ilijaš po gašenju preduzeća „ Robopromet“. Naše napore na području koje smo preuzeli, stanovnici su prihvatili kao izuzetno dobre čime smo opravdali postavljene zadatke novog područja.
Za postizanje privrednih uspjeha koje smo spomenuli bilo je potrebno i kadrovsko prestrojavanje tako da smo uporedo rješavali više pitanja u isto vrijeme. Kadar koji smo okupili prvih godina zadržao se uglavnom sve do danas u kolektivu, ali smo mi postavili sebi imperativ podmlađivanja i školovanja kadrova. Na našu inicijativu otvorene su tri večernje škole za kvalifikovane trgovce uporedo sa kursom za visokokvalifikovane radnike u trgovini. Stipendirali smo dva studenta na Ekonomskom i jednog na Pravnom fakultetu, kao i dva na srednjim stručnim školama. U prošloj godini smo imali 54 učenika u trgovini od kojih su 26 položili ispite za kvalifikovane radnike u trgovini. Imamo dva vanredna studenta na Visokoj privrednoj školi.
Uporedo sa jačanjem našeg kolektiva osjetili smo potrebu da i ličnim sredstvima, već od 1959.g stvaramo svoj ekonomski potencijal. Izgradili smo pogon pilane, auto – garažu sa radionicom za održavanje, izgradili skladište teških metalnih proizvoda, nabavili 17 teretnih i 4 putnička vozila i jednu hladnjaču.
Koncentracijom sredstava koja su se prikupila udruživanjem sredstava do 1962.godine ospjeli smi izgraditi, modernizovati i adaptirati slijedeće privredne objekte:
-klaonicu sa sušarom,
-prodavnicu u zgradi JNA sa više odjeljenja,
-hladnjaču sa tri komore,
-prodavnicu posuđa,
-piljaru i mesaru,
-adaptirali i pustili u promet 6 prodavnica sa više odjeljenja.
Za uspjeh trgovačkog preduzeća preduslov je povećanje potrošne moći stanovništva koje se ogleda u opštem napretku. Povećanje prometa proizilazi iz procjene potreba stanovništva, tako da smo nastojali da nabavimo ono što će trebati iako mu u tom momentu nije trebalo. Nastojali smo da zadržimo iste kriterije za sve naše poslovne partnere i stičući povjerenje, kako kod proizvođača, trgovačkih preduzeća, tako i potrošača. Nismo ni mi bez grešaka. Jer se naši potrošači ustežu da reaguju na naše slabosti što mi koristimo. Na nama je da sa ostalim društvenim faktorima razmotrimo snabdjevenost, cijene, uslugu, odgovornost i zajamčenost ponude i prodaje kvalitetnih proizvoda jer sve brži privredni razvoj naše zemlje ima za posljedicu porast standarda, a s njim i zahtjeva. Naši politički i ekonomski odnosi nameću nam stvaranje novih navika, pa mi moramo u potpunosti mijenjati svoje navike u potpunosti se prilagođavajući potrebama potrošnje i zahtjevima potrošača.
Imamo stvorene uslove, a naše mjesto na raskršću puteva između velikih industriskih centara, tjera nas na na nove napore u razvoju našeg trgovinskog preduzeća. U narednih sedam godina nastojaćemo da idemo u korak sa opštim privrednim razvojem, da prednjačimo u poslovanju trudeći se da našem potrošaču udovoljimo u svakom pogledu. Proizvodna preduzeća će se isto tako razvijati uz naše učešće u proizvodnji kao dobavljači sirovina.
Veći dio zadataka u narednih sedam godina uradiće kolekti. Biće potrebno da i dalje Skupština, savjeti, komore i drugi društveni organi omoguće zajedničku saradnju sa preduzećima iz susjednih opština i saradnje sa njima u rješavanju ključnih problema nabavke, magacinskom prostoru, korištenju raspoloživih vozila podjeli iskustva.
Proslavljajući jubilarnu desetogodišnjicu, dužni smo da se zahvalimo na saradnji odbornicima,članovima savjeta, članovima kolektiva koji su radili sa nama i Društvenopolitičkoj zajednici i poslovnim partnerima.
Visoko, 15. novembar 1963.godine.
Radni kolektiv
Trgovačkog preduzeća
„Velepromet“ Visoko
Kakav osjećaj imamo čitajući referat?
Koliko možemo shvatiti da se sve moralo desiti onako kako se desilo jer iza uspjeha koje je imao TP. „Velepromet“ stoji jedna čitava generacija radnih ljudi. Njihovo djelo je bilo priznato pa je njihova tuga tim veća jer s „Veleprometom“ je nestalo jedno doba u kom su rezultati bili drugačije vrednovani i cijenjeni. Veliki dio objekata je i danas na svom mjestu iako mnogi u vlasništvu onih koji su umjeli.
Privreda Visokog je nestala sa svojim neimarima, ljudima kojim je zajednička korist bila preća od lične. Imali su onoliko koliko im je trebalo, a da nićim nisu ucviljeli svoje saradnike, sugrađane. Lijepo je da ih se sjetimo i budimo sigurni da bi bili razočarani kad bi vidjeli kako je nestalo i kako nestaje djelo njih i njihove generacije.
Možda će novi „klinci“ nastaviti puteve svojih roditelja, misli li iko tako?
Možda …
„Velepromet“ je ipak bio gigant za naše prilike, a „Vema“ stoji kao spomenik u parku u kojem drveće gubi smisao među stotinama zastrtih „očica“