Priča o velikoj bankarskoj prevari široj javnosti poznatoj kao visočki “slučaj Mušinbegović” u kojoj je direktor Centrotransove poslovnice u Visokom Ejub Mušinbegović “povalio” sve svoje uposlenike i kompletnu visočku ulemu, još uvijek je aktuelna, a za posljedicu ima stalna sudska ročišta i presude. Konkretno u slučaju “visočkih efendija” iz Medžlisa IZ Visoko dva slučaja su riješena u korist visočkih hodža, dok se ostali sporovi vode na raznoraznim sudovima, jer je u vrijeme predsjedavanja Medžlisa IZ Visoko Ejub Mušinbegović “povalio” i sve “naivne” hodže, koje za razliku od Centrotransovih radnika imaju sreću da im se rate za kredite ne odbijaju od njihovih plata. Sadašnji predsjednik Medžlisa IZ Visoko, Džemil Ugarak se potrudio da posljedice afere “Mušinbegović” visočke hodže što manje osjete, tim povodom vodi se i sudski proces u kojem je Medžlis tužio i svog bivšeg predsjednika Ejuba Mušinbegovića i Sarajevo Osiguranje za izdatu mjenicu od 108.000KM.
Interesireajući se za posljedice Mušinbegovićevog kreditnog ludovanja uz svesrdnu pomoć izvjesnog Tabaka, slijedili smo primjer uposlenika visočke poslovnice Centrotransa. Saznali smo slijedeće, svih 47 uposlenika koje je “uvalio” u kreditnu aferu bivši direktor, danas, tri godine poslije razotrkivanja afere na svojoj plati osjećaju posljedice prevare. Prema riječima našeg sagovornika centrala firme Centrotrans u Sarajevu napravila je dogovor sa bankama na osnovu kojeg svim radnicima u visočkoj poslovnici koji su upleteni u ovu aferu, svjesno ili nesvjesno, automatski prije primanja plate odbija se u prosjeku 300 do 400KM. Paralelno sa ovim odbijanjima traju i sudski procesi i ročišta. Prosjećna plata u visočkoj poslovnici Centrotransa je cca.800KM. Naš sagovornik tvrdi da mu je samo jednog dana rečeno da ode u poslovnicu Raiffaisen banke u Zanatskom Centru u Visokom ( stare prostorije ove banke op.a), kad je došao u banku tamo ga je čekao izvjesni hodža Tabak koji je pred njega stavio nekoliko papira koje je potpisao, nakratko je dao svoju ličnu kartu, nikakve pare nije dobio, iako je kredit bio na njegovo ime, i rečeno mu je da je slobodan, nakon čega se vratio na posao. Ostali primjeri su isti ili slični. Banke su se potrudile da se obezbjede koliko god su mogle, pa tako imovina uposlenika upletenih u aferu ne može biti predmetom daljne prodaje trećim licima, što je neki vid hipoteke, iako prilikom podizanja kredita nisu zalagali ništa pod hipoteku.
I tako dok u gradu apsurda i nenormalne stvari postaju normalne, neko će reći poslije čitanja ovog teksta, da je za sve opet kriva nametnuta i izmišljena podjela na selo i grad, od koje pojedinci koji su političke sluge Zenice, Tešnja i Kaknja odlično profitiraju i tako u ime stranke, vjere, Boga i u svoje lično ime ostvaruju osnovu za lagodan život. Za svo to vrijeme, radnici visočke poslovnice Centrotransa svaki mjesec u prosjeku 16.500KM svoje visočke plate prinudno daju bankama umjesto da ih troše u Visokom.