Nakon jednog vikenda pauze zbog kvalifikacionih utakmica reprezentacije, rukometna javnost, igrači I rukovodstva klubova se vraćaju priči o prvenstvu. U halabuci oko reprezentacije, a koja je više nego opravdana, je praktično nečujno prošla tema zvana “Željezničar” I njegovo odstranjivanje iz Lige. To što je ekipa Dragana Bulajića izbačena iz Lige jer ne može platiti obaveze iz prethodnih godina, a tekuće pristižu iz časa u čas I nije neka neočekivana vijest za bilo koga ko iole prati rukometna zbivanja u zemlji. Ali jeste za ljude u Savezu(!) Oni su još u august bili svjesni da Željo ne može izdržati obaveze koje mu vežu noge I ipak su se upusti u avanturu sa ovim klubom koji posjeduje nekoliko računa I sa sudskim presudama se seljaka iz entiteta u entitet. Na taj način je Savez sebe doveo u situaciju da saučestvuje I u možebitnim kriminalnim radnjama. Sada je kraj te priče, ali se otvara nova. Ona koja može biti mnogo bolnija. Tri ekipe će naredne godine igrati Regionalnu ligu I neće biti učesnici domaćeg prvenstva sve do play off-a. Njihova mjesta će popuniti prvoplasirane ekipe iz prvih liga. Druguplasirani iz prvih liga su trebali igrati sa posljednjeplasiranom ekipom iz Premijer lige za dva mjesta u proširenom elitnom razredu. Pošto je Željo diskvalifikovan, brige za premijerligaše više nema. Niko ne ispada I time se narušava regularnost šampionata. Pitate se kako? Pa više nego jednostavno je zaključiti da osim tri prvoplasirane ekipe, koje su se znale I prije početka prvenstva (Bosna BH gas, Borac m:tel I Izviđač), ostali više nemaju motiva za igru.
A to za sobom povlači I ulaganja. Sitacija je takva da već nekoliko godina imamo ekipe koje ne žele igrati u Challenge kupu, koji nije toliko atraktivan a iziskuje sredstva koja bi se mogla pametnije iskoristiti za narednih pola godine egzistiranja kluba u domaćim takmičenjima. Dva bh. tima će ipak morati u taj Kup. Ostali su, uglavnom, u svoje redove doveli veliki broj igrača iz inostranstva ili drugih sredina iz BiH. Njih treba platiti. I ko je taj koji će sada ulagati u nešto što mu se nikako neće isplatiti, jer se prvenstvo praktično igra za badava? Nijedno klupsko rukovodstvo nema interesa ispoštovati ugovore o isplatama prema igračima I mogu sebi dozvoliti “dogovornu prodaju” utakmica jedni drugima za male iznose, a koje bi eventualno dali igračima I trenerima za isplatu mrvica dugovanja. Ako neko zna bolji ekonomski način upravljanja, isključujući ispiranja mozga o moralu – neka kaže! I sve to zna ili je morao znati I RS BiH. Znao je a nije preduprijedio. Da li je sada nekima jasno zašto Konjuh nakon šest kola ima samo jedan bod? Ili Sloga tri. Ona Sloga koja u reprezentaciji ima svoja tri člana. Više od sarajevske Bosne ili Borca I Izviđača naravno. Ovo “naravno” se odnosi na činjenicu da igrači Izviđača uglavnom igraju za reprezentaciju Hrvatske. Ko I kakve interese zastupa kroz Rukometni savez BOSNE I HERCEGOVINE? Sve češće se mogu čuti priče o servisiranju selekcija Hrvatske I Srbije kroz bh. rukomet. Ovim saznanjima se ide na ruku takvim špekulacijama. Naša kadetska I juniorska selekcija se toliko rijetko okupljaju da se međusobno svaki narednu put moraju upoznavati. Ne proizvodimo svoje igrače, jer ih je jeftinije kupiti. Kupuje se danas I sportsko državljanstvo, pa tako u reprezentaciji BiH sada imamo podjednak broj igrača sa bh pasošem I pasošima Srbije I Hrvatske. I iluzorno je tada tražiti ljubav, požrtvovanje… Mislite da ni to ne znaju u Savezu? Majstori smo improvizacije I haosa. Neki se u tome jako dobro snalaze. To nam postaje ili je već odavno, karakterna osobina. Onima koji ne znaju o čemu govorim neka uporede utakmicu Izviđača I visočke Bosne sa utakmicom između reprezentacija Mađarske I BiH. Slika I ishod su praktično identični. Reprezentacije do sistemskog rješavanja situacije stoga nećemo imati.
A ona je finiš posla. Do tada se mora sve pomesti u klubovima. A kako kada njih doslovno nebriga Saveza tjera da se samo “snalaze”u preživljavanju. Kako će sada neki klub naći sponzora za nastavak prvenstva? Šta ponuditi sponzorima? Priču da će do narednog juna igrati “onako”? To se pitaju I vođe reprezentacije. I samo se vrtimo u krug iz kojeg izlaza nema bez oštre riječi – revolucija.
(Alen Jazić)