Bila je 2000-ta godina kada je SDP pobijedio na lokalnim izborima i kada je načelnik općine postao Faruk Salčinović. U gomili stvari kojima se tada SDP hvalisao bila je i koncesija na teniski teren koji je kasnije napravljen na zemljištu iza MSŠ “Hazim Šabanović”. Koncesija je dodijeljena advokatu Suadu Agiću na deset godina sa klauzulom po kojoj nakon isticanja koncesije teniski teren prelazi u vlasništvo škole. Iz tog vremena pamtimo prepucavanja na relaciji SDP-SDA o tome kako SDA svom vlastitom kadru kasnije vijećniku i poslaniku u Skupštini ZDK nije dozvolila ono što SDP jeste. Teniski teren je uskoro postao stvarnost u Visokom, a prije toga mnogi Visočani su išli igrati tenis na Zetru, u Kameni dvorac kod Kaknja ili u selo Zimča. U početku bez nekih posebnih uslova, ali kasnije sa pomoćnim tzv”čvrstim” objektom teniski teren u Visokom je bio čak poprište i nekih zvaničnih takmičenja u ovom sportu. Deset godina poslije priča o koncesiji na teniski teren u Visokom ponovo je bila temom na sjednici OV Visoko.
Vijećnica Dinka Omanović iz reda SDA vijećnika nakon jučerašnje sjednice OV Visoko postala je političkom temom broj jedan, iako je na sjednici bilo puno ozbiljnijih vijećničkih pitanja kao i samih tačaka dnevnog reda. Naime, vijećnica Omanović postavila je pitanje o statusu teniskog terena smještenog u krugu MSŠ Hazim Šabanović u Visokom, kome je dodjeljeno na koncesiju, pod kojim uslovima i da li je ista istekla? Pitanje je postavljeno direktoru srednje škole Najrudinu Ziliću.
Zašto je odjednom ovo pitanje tako važno da bi o njemu svi diskutovali!? Navode se razlozi unutarstranačke podjeljenosti u OO SDA Visoko, što je vjerovatno tačno, ali tih podjela je uvijek bilo i prije 2000-te dok su strankom vladali Mesed Šahinović, njegov brat Vehid, Kenan Jusufbašić, Rašid Kalota…itd… kao i poslije 2000-te dok je strankom vladao Aziz Brotlija po toj osnovi Ahmet Kurspahić je sada kusur njihovih izmišljenih i umišljenih podjela na selo i grad. Međutim to nije ništa neobično, jer iste takve podjele postoje u OO SDP-a gdje su oduvijek na jednoj strani bili Lejla i Erduan Spaho, a na drugoj Nihad Čengić, Faruk Salčinović i ostali, ili recimo u OS SBiH gdje je jedna opcija Vahid Hećo, Mirzeta Đonlagić i ostali, a potajno se preuzimanju stranke u vidu njenog predsjednika nadao Džemail Silajdžić! dok je Asmir Hožić bio sam svoja opcija? Toga je uvijek bilo i bit će, otkud sad da je pitanje teniskog terena toliko važno, pa čak važnije i od usvajanja budžeta!?
Dinki Omanović je usmeni odgovor odmah ponudio Nijaz Šahinović, potpredsjednik OV iz reda iste SDA stranke i nekadašnji direktor MSŠ “Hazim Šabanović”, uz uvjeravanja da je tu sve “čisto”, ali je Dinka Omanović insistirala na pismenom odgovoru što situaciju čini još interesantnijom. Zaista ne vidimo ništa sporno u tome što predstavnica zakonodavne vlasti iskorištava svoje pravo da postavlja vijećničko pitanje i to u kontekstu svih onih pitanja o korištenju školskih sportskih sala, a zbog čega je i izabrana u Općinsko vijeće. Problem nastaje onda kada u svemu ima nečasnih radnji!? Sumnjamo da bi advokat Suad Agić sebi nešto takvo dozvolio!?
Prošli mjesec radeći priču o profesoru Fuadu Šečeroviću i famoznom kabinetu broj 010, bio sam na razgovoru kod direktora MSŠ “Hazim Šabanović”. U neobaveznom i nezvaničnom dijelu razgovora pitao sam direktora Najrudina Zilića šta je sa presudom po kojoj škola mora da isplati trojicu profesora Adnana Zečevića, Leonarda Petrovića i Osmana Ismića, a sve vezano za one silne štrajkove prosvjetnih radnika u vrijeme dok je Nedžad Polić bio premijer. Dobio sam potvrdu da sudski proces postoji, i da su trojica pomenutih profesora zaista dobili taj sudski proces koji je u njihovo ime vodio advokat Nedim Begović. Ostalo je pitanje kako sada škola da isplati pomenute profesore, a smisao vijećničkog pitanja Dinke Omanović postaje jasniji u trenutku kada znamo da je jedan od načina da profesori budu isplaćeni prodaje postojećeg teniskog terena!?
Uz odlučnost direktora Najrudina Zilića da sačuva školsku imovinu, a pozivajući se i na zakon do toga vjerovatno neće doći, jer školska imovina i zemljište po zakonu ne može biti predmetom ovog sudskog spora. Jedno je jasno, da nije bilo Suada Agića vjerovatno Visoko nikad ne bi dobilo jedan takav teren finansiran vlastitim novcem na kome smo svi igrali i igramo tenis. Sa druge strane deset godina je nekako brzo prošlo i pitanje teniskog terena opet postalo aktuelno, a i lokalni izbori se opet bliže i opet se smiješi pobjeda SDP-a, više nego simbolično.
Prije nego građani Visokog i Dinka Omanović dobiju pismeni odgovor po ovom pitanju naša saznanja kažu da je u međuvremenu koncesija produžena za još tri godine i da je potpisana u vrijeme dok je Nijaz Šahinović bio direktor škole.