Balijski pihtijarluk ili nedoraslost male nacije da ima državu jedini je način kako objasniti nevjerovatnu pojavu u kojoj gotovo svakom Bošnjaku strašno smeta to što kabadahija iz Laktaša javno govori da kao stanovnik BiH i neko ko sa bosanskim pasošem obavlja funkciju predsjednika manjeg entiteta prilikom odigravanja utakmica reprezentacija Srbije i BiH navija za Srbiju i što koristi svaku priliku da negira postojanje BiH. Svakom normalnom Bosancu i Hercegovcu trebalo bi smetati kada neko podriva državu u kojoj živi, ali u principu niko ne može natjerati kninskog Srbina da navija za Hrvatsku, kao što niko ne može natjerati Bošnjaka iz Sandžaka da navija za Srbiju, kao što niko ne može zabraniti armiji navijača Želje i Sarajeva u Visokom da pored NK Bosna navijaju za sarajevske klubove, i to je više izlizana i trivijalna tematika. Ali ono što se može uraditi, makar u dijelu BiH gdje se Dan državnosti zvanično slavi i gdje je 25.11., zvanično neradni dan, e tu bi država trebala i morala pokazati da postoji i da ima instrumente kako natjerati tranzicijske novopećene tajkune, ratne profitere i samoprozvane biznismene da na taj dan njihovi radnici ne rade i da tako pokažu navijačima reprezentacija Srbije i Hrvatske iz BiH kako se poštuje država, ZAVNOBIH i Dan državnosti.
Zašto bi neko u Širokom Brijegu i Laktašima poštovao Dan Državnosti kada se on ne poštuje u Visokom!?
U Visokom Dan državnosti kao takav poštuju samo oni koji su na državnim jaslama i koji žive od novca poreznih obveznika, to su dakle oni koji rade u tzv. državnim firmama čije plate svakako zarađuju ovi koji rade kod gore pomenutih nadobudnih novopećenih bogataša koji su postali bogati u najvećeoj mjeri iskorištavajući one koji i danas rade, koji nemaju u svojim firmama sindikate, nisu primljeni na neodređeno, nisu im priznati tzv “crveni sati”, a za pojam M-2 obrazac nikad i nisu čuli. Da se to može urediti kako treba, ako ništa onda na onih 27% teritorije koju su kontrolisali Bošnjaci prije potpisa Dejtonskog sporazuma pokazuje primjer iz susjedne Hrvatske, katoličke turističke zemlje gdje država i zakon donesu mjeru o zabrani konzumiranja alkohola za vozače iako je vino dio tamošnje kulture, ta država zabrani i pušenje u javnim objektima i rad nedjeljom, da ne spominjemo Dan državnosti. Kad može tamo zašto ne bi moglo i ovdje, eto makar na ovom dijelu teritorije gdje nam smeta što Dodik navija za Srbiju, a Iljo Dominković za Hrvatsku!? Moglo bi i ovdje da ima države kakve treba da bude, ali da ima kvalitetne i nepotkupljive inspekcije. Ali o kakvoj inspekciji pričamo kad ni oni ne rade danas, jer su na budžetu, istom onom budžetu koji u najvećoj mjeri pune upravo oni koji rade na današnji dan!?!?
Svu ovu konfuznost oko nepoštivanje države i Dana državnosti najbolje opisuje jedan arhaizam koji sam čuo od kolege Almina Alijagića …. “Balijski Pihtijarluk”!
Ono što me ponukalo da napišem ovaj kraći osvrt na poštivanje Dana državnosti u mom gradu jeste jedan email koji sam dobio iz Izraela, od prijatelja Marija Hajnala koji ću i objaviti uz nadu da se Mario neće naljutiti što privatnu komunikaciju javno objavljujem:
Dragi Adnane!
Znam da je teško, ali moj odovor sam već ranije napisao: ja ne priznajem kapitulaciju.
Slavimo prošlost, ali i budućnost. Sadašnjost ne postoji, ni u fizici.
Ne smijemo se prikloniti defetističkoj doktrini. Tome nas neprekidno nastoje prisiliti, ali ne mogu uspjeti sve dok im u tome ne pomognemo. Mislimo i osjećajmo pravilno. Nisam sa njima, to je dovoljno. Odbacio sam ih, izbacio iz svoga života, iz kosmosa koji je samo moj. Ako tako mislimo, nećemo biti pobijeđeni.
Neprijatelji Bosne ne smiju pobijediti. Mučiti, ubiti tijelo, to je sve što mogu i znaju, ali dušu pokoriti, nikada!
Obucimo se svečano, čak i ako radimo, bar nekim znakom dajmo do znanja da slavimo.
Poželjno je uzeti slobodan dan, ako je izvodljivo. Ja sam čitavu sedmicu pretvorio u neradnu. Gunđaju, ne mogu mi ništa. Čak i ako nas zlostavljaju, pobijedićemo. Velika Smrt će osvojiti sve nas, ali njih će odnijeti definitivno u ništavilo.
Zato, glave gore. Srećno!
Srdačno
Mario.