Nedavno na naslovnici mog Facebook profila pojaviše se neke slike grupe nazvane “Čakrčići”. Učini mi se interesantno, pa počnem klikati sliku po sliku ne bih li vidio nekoga poznatog, jer u osnovnoj školi bilo je puno onih koji su u VIII-1 dolazili iz Čakrčića (neko je to zvao i Čekrčići, a danas se to selo zove Čekrekčije op.a). U mnoštvu slika pronađoh i dvije koje probudiše onaj fini osjećaj miline kao kada na malom odmoru o osnovnoj školi vidite simpatiju iz drugog razreda, pa te sve nešto škaklji u stomaku i baš ti nešto fino. Tu pronađoh dvije slike sa utakmice FK Bosna – Reprezentacija Jugoslavije i slike se pođoše same redati. Bilo je to ono fino visočko vrijeme kada smo svi bježali sa nastave da bismo gledali jutarnji trening reprezentacije Jugoslavije koju je Ivica Osim dva puta dovodio na pripreme u Visoko. Svi smo teke od matematike, fizike i drugih predmeta pretvarali u spomenare sa autogramima tada velikih zvijezda jugoslovenskog fudbala, pa se već na narednom času jedni drugima hvalili ko je uspio dobiti autogram od poznatijeg fudbalera.
A onda je došlo do laganog zbunjivanja. Na poslijepodnevnoj kafi u “Gornjem Imetu” Pehač mi pokazuje te slike i pokušavamo se sjetiti koja je godina u pitanju i koji je rezultat bio. Svi se sjećaju da je Bosna jednom prilikom pobijedila Jugoslaviju što je dijelom visočke urbane legende, jer je Mirko Dubovina zabio gol reprezentaciji iz kornera. Ali to svakako nije bila utakmica sa ovih slika koje gledamo, tako da smo tu noć ostali u nedoumici koja je ovo godina i koji je rezultat bio. Pretpostavljali smo da je bilo 8:1 za Reprezentaciju Jugoslavije i da je gol za nas postigao Pašalić. Bez obzira, bilo je lijepo prisjetiti se tih dobrih visočkih dana kada su najveća imena jugoslovenskog fudbala igrala na stadionu Luke. Zvali smo na telefon i živu enciklopediju Ensuda Bečara koji također nije imao odgovore na naša pitanja; sjetio se samo da je Piksi bio povrijeđen i da nije igrao na toj utakmici, a tada je možda bio i najveća zvijezda.
Međutim, odgovori na sva pitanja stigli su neočekivano i veoma brzo. Večeras ispred apoteke “Nera” sretnem svog nastavnika fizičkog vaspitanja i komšiju sa trećeg sprata Asima Kapetanovića, glavnog sudiju utakmice koja je tema ovog teksta i prisjećanja na visočke dane koji su bili puno bolji od ovih današnjih. Pitam svog nastavnika i komšiju koja je godina bila, koji je bio rezultat i ko je dao gol za Bosnu …. Kaže mi Asko: ” …. uh, davno je to bilo. Boga mi se ovako na prvu ne sjećam, ali imam isječak iz novina nakon te utakmice pa ću te nazvati da ti kažem, jel ti isti broj?” Nisam dugo čekao, nakon dva sata dobio sam puno više od očekivanog i slika je potpuno dešifrovana. Utakmica je odigrana 11.10.1987.godine u sklopu priprema za utakmicu protiv reprezentacije Irske. Rezultat je bio 1:7.
Gradski stadion “Luke”. Gledalaca: 5.000. Glavni sudija: Asim Kapetanović. Pomoćnici: Vražalić, Prtvar. Strijelci: Miomir Odović (FK Bosna), Zlatko Vujović 2, Bora Cvetković 3, Dejan Savičević, Srećko Katanec (Jugoslavija). Sastavi:
FK BOSNA: Dukić (Džafić), Paprica, Zubčević (Bečić), Dubovina, Glamočak, Tuka (Popić), Mihaljević (Sirbubalo), Odović, Omerović, Pašalić, Drašković (Dropuljić).
REPREZENTACIJA JUGOSLAVIJE: Radača, Zo. Vujović, Baljić, Katanec, Miljuš, Radanović, Cvetković, Savičević, Zl. Vujović (Brnović), Mlinarić, Vokri.
Kapiteni ekipa su bili Mirko Dubovina (FK Bosna), Zlatko Vujović (Rep. Jugoslavije).
Nakon telefonskog razgovora sa nastavnikom fizičkog i komšijom saznao sam da je reprezentacija Jugoslavije u Visokom igrala tri puta. Prvi put je to bilo pred Svjetsko prvenstvo u Španiji 1982. godine, tada je Bosna pobijedila golom iz kornera Mirka Dubovine. Nakon toga slijedi ova utakmica 11.10.1987. godine u sklopu priprema za Evropsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj, a treća je odigrana 08.10.1989.godine u sklopu priprema za Svjetsko prvenstvo u Italiji. Rezultat te utakmice bio je 0:1 za Jugoslaviju. Interesantno je da je sve tri utakmice sudio tada Savezni sudija Asim Kapetanović, a ova iz 1989. godine bila je i njegov zvanični oproštaj od zvaničnog suđenja utakmica.
Baš ovaj Facebook nekada zna podsjetiti na dane kada je Visoko bilo potpuna suprotnost onome što je danas. Draganu Prtvaru hvala za slike koje nas vratiše u one fine godine kada smo svi bili Visočani, bez obzira jesmo li Jugosloveni, muslimani, Srbi, Hrvati, građani ili seljaci ….
“Visoko iznad svega”