Sa svakom novom generacijom, mreže donose značajna povećanja u brzini prenosa podataka, ali to je samo dio priče o ovim tehnologijama. 0G prethodnica je tzv. “nulta generacija” tehnologija vezanih za mobilne radiotelefone.
Prva generacija i dalje je bila analogni telekomunikacijski standard koji je stigao osamdesetih godina, a vremenom ga je zamenila prva digitalna tehnologija u 2G mrežama.
Komercijalno su pokrenute kao GSM standard u Finskoj, a važnije prednosti digitalnog sistema bile su delotvornost, enkripcija i mogućnost prenosa podataka – što je pak dovelo do mogućnosti slanja tekstualnih (SMS), multimedijalnih (MMS) i slikovnih poruka.
Evolucija prvih digitalnih 2G sistema dovela je do razvoja tzv. 2.5G (GPRS) i 2.75G (EDGE).
Mreže su generacijski po pravilu nekompatibilne jedna s drugom, a vrijedi spomenuti da se 2G i dalje koristi, iako su brojni mobilni operateri širom sveta najavili da će polako ali sigurno biti napušten. Zanimljivo je da je prvi iPhone bio 2G uređaj, a brzina prijenosa podataka bila je “mizernih” 10-200 kbps.
Treća, danas vjerovatno najpoznatija generacija mobilnih telekomunikacijskih tehnologija 3G zadovoljava osnovne specifikacije koje je postavio International Mobile Telecommunications-2000 ITU-a (International Telecommunications Union).
3G je omogućio kvalitetan internet pristup, mobilni TV i videopozive, a prve 3G mreže su se pojavile 1998. godine.
Standardi IMT-2000 tražili su mogućnost prijenosa podataka od 0,2 Mbit/s. Naravno, stvar je postepeno sazrijevala, brzine su postale veće, ali jasna definicija maksimalne brzine u 3G mreži nikad nije postojala, što je dovelo do prvih problema kod potrošača.
Naime neke današnje 3G mreže brže su od 4G mreža pa je lanac u nekom smislu prekinut.
4G/LTE (Long Term Evolution), barem za početak i bez ulaženja u složene termine i specifikacije, omogućio je pristup između 5 Mbps i 15 Mbps. Ono što je vjerovatno važnije je to da je 4G po pravilu mnogo šire rješenje od prethodne generacije mobilnih telekomunikacijskih tehnologija.
Dok neki 3G sistemi mogu konkurisati starijim 4G varijantama, budućnost sasvim sigurno leži u 4G mrežama.
Potreba za sve većim opsegom mreže potiče iz dostupnih tehnologija i servisa, ali i želja potrošača. Danas sve popularnije postaju aplikacije za videostreaming bez potrebe za naprednim alatima, baš kao i aplikacije i igre prilično teškog sadržaja.
Slična stvar važi i kod činjenice da sve veći broj korisnika koristi cloud sisteme kako bi učinili datoteke dostupnim u hodu, a velika brzina mobilnog pristupa u tom slučaju ne odmaže.
Danas sve više tržišnih segmenata mobilnih uređaja već ima integrisanu 4G povezivost.
Nekolicina potrošača (pogrešno) vjeruje da veća brzina po pravilu znači i veću potrošnju prijenosa podataka, ali to nije slučaj kod uobičajenog korištenja (surfovanje internetom, slušanje muzike, učitavanje igara i aplikacija).
Stranica od nekoliko megabajta će potrošiti jednaku količinu prometa na mobilnom uređaju, ali razlika između 3G i 4G je u sekundama potrebnim da se stranica učita.
Videosadržaj već zavisi od servisa i kvaliteta koji korisnici žele da streamuju. Neki od servisa automatski prepoznaju brzinu koja je dostupna korisniku i prilagođavaju kvalitet prikaza sadržaja, pa postoji mogućnost veće potrošnje prometa. Zato na taj segment treba obratiti posebnu pažnju pri povezivanju na 4G mreže.