Nakon imenovanja Vlade ZDK i ulaska visočkih SDA kandidata Amre Babić u izvršnu vlast na mjestu ministrice finansija i dr. Senada Karavdića kao poslanika u Skupštinu ZDK, razgovarali smo sa predsjednikom OO SDA Visoko mr. Ahmetom Kurspahićem, aktuelnim direktorom JP Veterinarska stanica u Visokom.
Kako komentirate rezultate posljednjih izbora?
– Prvo bih ukazao na manjkavost izbornog zakona, jer zbog toga većina ovih malih općina nikad neće imati ministre ili delegate u skupštini ZDK. Prije svega mislim na potčinjenost, odnosno zapostavljenost općina Visoko, Vareš, Olovo i Breza. Jer na ovim izborima mi smo dobili samo jednog ministra i dva poslanika u Skupštini ZDK. Dakle, to je vrlo malo i kad uzmemo da je to samo Visoko dalo, ja ne vidim interes tih općina, ko njih može predstavljati i njihove interese i da ih zaštiti u svakom segmentu života. Dakle, ovdje nije kriv SDA, mislim na kantonalno rukovodstvo već i rukovodstva svih ostalih stranaka koje participiraju u vlasti kantona i tu posebno mislim na SDP. Jer za Visoko je vrlo malo samo jedno ministarstvo. Očekivao sam i imao želju da SDP uzme Ministarstvo zdravstva, jer znamo da u zadnjih šest godina imamo velike probleme oko liječenja naših građana u Kantonu Sarajevo i, s obzirom da je SDP gradio svoju kampanju isključivo na zdravstvu, želio sam da oni dobiju to ministrstvo i da odlučuju o ovom problemu. Ne vidim sad u novoj vlasti ministricu iz Kaknja kao nekoga ko će imati interesa i sluha za pomogne građanima ove četiri općine u rješavanju ovih problema. Problem je i kod građana birača u ove četiri općine što ne znaju, evo i nakon 15 godina, da moraju da glasaju za visočke kandidate. Oni izlobiraju svoja imena, svoje kandidate, dobiju hiljadu – dvije glasova i time unište ono glasačko tijelo koje bi moglo proći i donositi adekvatne odluke, odnosno da se mi pitamo nešto u ZDK. Ovako nam je ostavljeno samo Visoko koje i samo ima svoje probleme kao što sam naveo i primjer zdravstva. Mislim da su Visoko i ove tri općine dobili vrlo malo. Naravno ovo je ministarstvo finansija jako bitno, ali moglo je i bolje.
SDA je najkonkretnije poručivala da se glasa visočki. Rezultati su pokazali da se ipak nije do kraja shvatila vaša poruka.
Mi smo imali još kandidata za izbore koji su mogli odgovoriti na zahtjeve. Konkretno smo imali Muniba Alibegovića za federalni nivo. Međutim, zbog njegove pozicije načelnika on je odbijen. On je na lokalanim izborima dobio 9,5 hiljada glasova i mislim da bi glatko ušao u federalnu vlast, međutin na kantonu se odlučuje i glasa. Mogu samo da kažem da ja nisam u kantonu kao delegat u kantonalnom Izvršnom odboru, dakle ja sam gost tu, ja ne glasam, mogu iznijeti svoje mišljenje, ljudi ga mogu uvažiti i ili ne, a više ga ne uvaže. Tako da ostajemo na onome što nam kanton odluči.
Je li po vašem mišljenju SDA postigla svoj realni maksimum kada su u pitanju glasači na nivou BiH i posebno na nivou Visokog i ZDK?
Mi ne možemo biti nezadovoljni u Visokom. Ja sam kao predsjednik OO SDA sa jednim ministarskim mjestom i jednim mjestom u Skupštini zadovoljan. Ovo nije maksimum koji smo mogli postići, ali moramo biti zadovoljni kad imamo druge općine koje nemaju svog predstavnika i nisu dobile ništa. Mi smo tu zadovoljni, mada je naš Izvršni odbor aplicirao na mjesto ministra poljoprivrede, da nam to bude na prvom mjestu, ministarstvo finansija drugo, zatim ministarstvo pravde koje smo tražili i komunikacije. S obzirom da je Kakanj imao bolje pozicije i rezultate, on je birao i uzeo sebi ministarstvo poljoprivrede. Ja sam bio jedan od kandidata za tu poziciju. Šta znači to ministarstvo? Ja sam očekivao prolazak, ne samo svoj, bilo je i drugih kolega s ove četiri općine, recimo iz Vareša jedan kolega Numanović, agronom se također kandidovao za to mjesto. Ovo ministarstvo je bilo jako značajno za Visoko. Visoko je 2004.g. proglašeno nosiocem razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije u ZDK, što je i logično. Kad nabrojimo tu da imamo recimo mesnu industriju (Semić, Suša, Vimar, Omega komerc) imamo peradarstvo (Brovis), voćarstvo, stakleničku i plasteničku proizvodnju i imamo BIOS koji ima dva do tri miliona sadnica, kožarsku industriju, prehrambenu industriju. Moram pohvaliti načelnika Alibegovića uz čiju su pomoć na području općine zasijane značajne količine pšenice. On je izdvojio 40 tona pšenice i podijelio je besplatno našim držaocima stoke i ostalih životinja. Općina Visoko učestvuje sa 10 posto zasijanosti pšenicom u Federaciji BiH. Cijene žita i kukuruza za ovih šest mjeseci su znatno porasle, poljoprivreda bi trebala biti nosilac u općini Visoko i mene interesuje šta ima Kakanj od svega ovoga što sam ja nabrojao, a imaju ministra poljoprivrede. O tome bi kantonalne vlasti trebale više voditi računa.
Je li to znači da se donose odluke po političkoj i interesnoj liniji stranaka i pojedinaca, a na štetu građana i njihovih potreba ?
Ovdje ne bi trebalo biti političkih odluka, ovo su životne odluke. Pitanje je koliko će cijene još rasti. Mišljenja sam da je ovo ministarstvo najznačajnije. Ovdje, ako je riječ o političkim pitanjima i imenovanjima ljudi na određene funkcije, baš bi trebalo dobro vidjeti koga će se imenovati i ko bi imao koristi kod tog naroda.
Jeste li zadovoljni izborom kandidata koji su ušli u izvršnu i zakonodavnu vlast na nivou ZDK?
Ja lično sam zadovoljan s našim kandidatima. Amra Babić, moja kolegica iz stranke, ekonomistkinja, žena u svojoj struci, mislim sve najbolje, skupa smo dosta vremena provodili u kampanji. Želja mi je da ostvarimo što bolji rezultat. Čak se meni uzima za zlo što sam neke kandidate koji nisu aktuelni ovom vremenu podržavao, pisao sam pismo javno centrali gdje sam tražio da neko bude nosilac liste iako su do sad ljudi sa drugih općina bili nosioci. Pitao sam kad će Visoko doći na red, kad će Vareš, kad Breza. Moramo biti solidarni, dati šansu i drugima, ako želimo živjeti zajedno.
Koliko su tačne informacije da je u OO SDA Visoko došlo do unutarstranačkih podjela?
Uvijek imamo neke linije koje pokušavaju postići svoje ciljeve. To je bilo prije mene i ima i sada. Međutim, nema ličnih sukoba među ljudima. Ima nekih koji su nezadovoljni, to mogu biti i ja, sad sam ja u pitanju, sutra može biti i neko drugi, ali da ima sukoba i podjele klasične koju nam ljudi podmeću stalno, zaista nema. Ja kao predsjednik stranke to ne mogu potvrditi. Svi međusobno kontaktiraju i razgovaraju. Eh, sad što nije prošla jedna, odnosno druga opcija…
Kako komentirate skore informacije o koaliranju SDA i SDP na lokalnom nivou u Visokom i to u situacijama navodnih namještanja određenih pozicija?
Na općinskom nivou nije bilo namještanja nikakvih pozicija. Mi smo imali dva sastanka sa predstavnicima SDP-a gdje smo razgovarali o ličnoj podršci, radu i zajedničkim stavovima i projektima. Nikada nije bilo nikakvih dogovora jer općinske organizacije, i da su htjele, ne mogu se dogovoriti. Na nivou kantona padaju veće odluke, ono što mi ovdje na općinskom nivou dogovorimo, ne znači da će proći na kantonu, a to nije samo sada. Više puta se dešavalo da naše odluke ne prolaze. Ne podudare se interesi sa nivoa općine i kantona. Meni je konkretno žao što nije neko iz SDP-a i sa visočke općine prošao da bude ministar zdravstva, jer oni su to zaslužili i po veličini općine, a posebno ove tri općine koje s nama dijele zajedničku sudbinu i koje nemaju nijednog svog predstavnika.
Jedan od značajnih projekata o kojem se govorilo prošlog proljeća u Visokom bila je i inicijativa za izgradnju azila za pse. Dokle se stiglo ?
Mi smo i skoro poslali jedan program za uklanjanje pasa općinskim službama. Naša je procjena da ima oko 200 pasa lutalica i mi smo nabrojali na kojim se lokacijama kreću. Problem je što neko mora dati novac da se izgradi taj azil, uz hranjenje i njegovanje tih životinja. Što se nas tiče mi ćemo pružiti usluge kao što smo radili i prošle godine. Pedeset smo životinja kastrirali i oni su pušteni sa markicama. Teško je sada kada vi vidite tih 100 pasa koji su zaštićeni i vakcinisani. Jer bez obzira na poduzete mjere oni izazivaju strah kod djece i ostalih prolaznika.
Aktuelna tema u Visokom je izgradnja spalionice. Kakav je vaš stav o ovom projektu?
Mi trebamo biti realni. Prozivamo sve za smeće, a opet šta god pokušamo uraditi naiđe na kritike. Klasične deponije više ne postoje, dakle postoje spalionice. Problem je samo u tome, kakva je to spalionica. U svim većim centrima imamo te spalionice, po Njemačkoj i Austriji, i samo zavisi od njene cijene i kvaliteta, koliko ona razgrađuje tu masu. Htjeli ne htjeli mi to nećemo moći zabraniti, ako želimo u Evropu morat ćemo prihvatiti i spalionice zbog budućnosti naše zemlje. Znam i da su sve deponije koje su postojale u Njemačkoj danas preorane i pretvorene u poljoprivredno zemljište. Mislim da su daleko opasnije ove naše trenutne deponije, posebno u situacijama poplava i drugih vremenskih i sličnih neprilika. Ugroženi su i vodovodi. Sama spalionica, ako je napravljena i održavana kvalitetno i po standardima, ne bi trebala biti smetnja. Možda je rješenje da se dio naših stanovnika odveze na neke aktuelne primjere kako bi se uvjerili da je to sastavni dio života i da moramo to prihvatiti.