Maslačak nije tesko pronaći na našim prostorima pa bi zato i vrijedilo znati njegova ljekovita svojstva.
Maslačak kao lijek prvi put se spominje u zapisima arapskih ljekara u desetom i jedanaestom vijeku. Ova biljka se danas u mnogim krajevima svijeta upotrebljava za ishranu i liječenje. Cijela biljka je jestiva (korijen, stabljika, listovi i cvijet), tako da ima puno narodnih recepata na čijem spisku se nalaze neki dijelovi maslačka.
Korijen maslačka se u velikoj mjeri koristi u Aziji, a ova biljka se uzgaja u Indiji kao lijek za jetru (disfunkcija jetre, ciroza, hepatitis i slično). Osim toga maslačak se upotrebljava za liječenje infekcija, virusa, oteklina, zadržavanje vode u organizmu. Mnoga istraživanja su pokazala da maslačak stimuliše protok žuči i da ima blagi diuretički efekat. Ova biljka pročišćava mokraćne puteve pa ima blagotvorno dejstvo na bešiku i bubrege.
Mnogi savremeni ljekari danas preporučuju maslačak za detoksikaciju jetre, posebno kod upotrebe sintetičkih lijekova. Maslačak smanjuje nivo holesterola u krvi, podstiče apetit i varenje hrane.
Listovi maslačka sadrže A, C, D i vitamine B kompleksa, zatim gvožđe, magnezijum, cink, kalijum, kalcijum, mangan, bakar…
Zbog brojnih hranjivih materija koje u sebi sadrži, lišće maslačka se obično preporučuje kao dodatak ishrani za trudnice i žene u postmenopauzi, najčešće u obliku salate. Salata od listova maslačka je ukusnija ukoliko se pravi prije cvjetanja biljke jer kasnije listovi mogu dobiti gorak ukus.
Svježe stabljike maslačka mogu čak rastvoriti kamen u zuči, regulišu metabolizam, pročišćavaju krv, želudac. Narodna medicina preporučuje stabljike maslačka kao pomoćno sredstvo za liječenje šećerne bolesti.
Od svježih cvjetova maslačka pravi se sirup ili med protiv kašlja i mast koja se izmedju ostalog upotrebljava za liječenje hemoroida.
Čaj od korijena maslačka vijekovima unazad upotrebljavao se za njegu lica i ispiranje očiju.
Biljka maslačak je veoma dragocjen dar prirode, može se naći na gotovo svim livadama, cvjeta u aprilu i maju, listovi se beru prije cvjetanja biljke, stabljike u vrijeme cvjetanja, a korijen u proljeće i jesen.
Pošto se zna da je cijela biljka jestiva i ljekovita, u proljeće se cijela može upotrebljavati i kao salata.