Horoz je otac svih kokoški u kokošinjcu, jer on je alfa mužijak, one snesu jaja, i ono što od jaja ostane, kokoš, ako je žensko naravno, to onda opet ostane za horoza da dalje nastavi reprodukciju jaja, pilića, kokoški, horoza, i tako sve u krug. Što je horoz veći mangup, širi u pogledima i shvatanjima, to će duže biti glavni u kokošinjcu. Logikom ovih gore opisanih dešavanja, horoz je napravio sve koke u kokošinjcu.
Polovinom marta prošle godine, napisao sam jednu kolumnu, insipiran onom legendarnom pričom o životinjskoj farmi, samo su u mojoj kolumni glavni akteri bili horoz i koke. Ima kod nas još dosta životinjskih osobina kod ljudi, posebno kod onih koji se bave politikom od najmanjih do najvećih nivoa, ali u ovim aktualnim vremenima na lokalnom nivou, dovoljno je samo analizirati situaciju sa horozom i kokama. Kratko objašnjenje bi bilo da je politika u Visokom postala takmičenje u kukurikanju i kokodakanju, da tu imamo čaršijskih i seoskih horoza, horoščića i koka i kokica, ali nemamo ono glavno, a to je da nemamo ljudi, pravih ljudi, ovi sada su poprimili životinjske osobine.
Sjećam se jedne hutbe u Šadrvanskoj džamiji, od prije nekoliko godina, kada je domaći imam u svom izlaganju, spomenuo da je Bog nekada ljude kažnjavao sa fizičkim kaznama, olujama, poplavama, kamenjem sa neba, sušom, a da u ovim sada aktualnim vremenima, Bog kažnjava ljude tako da im postepeno oduzima ljudske osobine, a čim se to desi, čovjek prirodno počinje da lići i da se ponaša kao biće koje je niže od čovjeka, a po ljestvici bića to su životinje.
Prošlo je malo više od godinu dana, i sve ono što napisah tada, se evo sada počinje događati u punom zamahu i zapletu. Nisam neki afirmirani ni školovani analitičar, ali sam čovjek sa očima, ušima, razumom i mozgom. Praćenjem situacije na ovoj našoj mini farmi od ljudi, u gradu i okolnim selima koji ćine općinu, primjetio sam da se glavni horoz u jednom trenutku, počeo transformirati u mačora, pa sam i tu epizodu popratio sukladnom kolumnom, i onda je poslije toga nastao jedan tajac. Tako obično mačori i love, zataje se, uspore se, i onda polako naviknu kokoške na tu pojavu koja se ne miče, i onda on napadne i nastane haos u kokošinjcu. Nikad se nije desilo da mačor uleti u kokošinjac, a da makar jedna koka ne zaplati glavom.
Čudna je to transformacija, mutacija, iz horoza u mačora, pa onda iz mačora ponovo u horoza. Kada uporedimo takvu jednu zamišljenu transofrmaciju iz jedne u drugu životinju koje nisu ni blizu po nekim osnovnim karakteristikama, sa karakternim osobinama ljudskog bića, onda vidimo da je osoba koja se tako mijenja, istovremeno mudra, egoistična, teatralna, željna pažnje, afirmacija, moći, kontrole, uglavnom, ta osoba je očigledno odlučila da u svom naumu uspije na bilo koji način, a da li će uspjeti, to je pitanje na koje odgovor leži izvan mogućnosti te osobe, jer činjenične prilike u regiji, ne dozvoljavaju da jedna osoba, sa jednim kokošinjcom, jednom strankom, jednom firmom, napravi neki novi revolucionarni rezultat, jer nema resursa, nema ideja, vizija, ciljeva i projekata za opšte dobro, društveno dobro.
Činjenica je da su se ljudi u politici, ali i među običim svijetom prvo karakterno i ponašanjem poistovjetili sa životinjama, što samo po sebi govori da su stavili ljudski razum i savjest pod noge strastima i nagonima, i da tim nogama gaze sve pred sobom. I sada imamo horoze, vukove, džukele, volove, svinje, mačore, lisice, kokoške, krave, koze, lavove, golubove, cuke, razne baje što se sakrivaju i pužu ispod buđetskog kamena, sokolovi, vrapci, i manji organizmi, kao što su gnjide, paraziti, virusi, bakterije, paramecijumi.
Toliko se toga nakotilo, da smo jednostavno dobili neka mala biotopska naselja, poput Visočke općine, u kojoj sasvim nomalno iole pametan i mudar horoz može postaviti kao lider tog biotopa, koji se poput nekog misterioznog junaka iz stripa po potrebi pretvara u mačora, iz horoza, i obrnuto. Ranije u prvoj kolumni sam napisao da horoz ima oklop od perja, i da je to oklop koji ga može zaštiti onoliko, koliko ga raskokodane koke mogu zaštiti, a to je nikako. On se samo može folirati svojim raznobojnim perjem, svojim kukurikom, i kontrolom malih horoščića i piladi oko sebe. Paktom sa ostalim životinjama koje se na fol hrane preko farme, odnosno buđeta, on sebi stvara primirje sa ostalim životinjama, i mešetarenjem sa centralom i raznim proizvodima sa farme, horoz sebi stvara sigurnu atmosferu za kontrolu koja mu je potrebna za farmu i njeno okruženje u Visokom.
Umjesto da se stranke takmiče u pozitivnim projektima, pronalasku ekonomskih riješenja, kratkoročnih rješenja za one stvari koje se mogu u tom periodu riješiti, i dugoročnih projekata koji će dočekati i nove generacije Visočana, mi na sceni koja u Visokom vlast i rad za bolji život, imamo ljude koji su najviše zaluđeni sami sobom, i svojim interesnim vizijama. Umjesto da se pozicija i opozicija nadmeću ili još bolje slažu i rade na boljim riješenjima za građane Visokog, mi imamo stanje da je opozicija sama po sebi razuđena, i sniva o stanju koje živi SDA, imamo hrpe ljude koji su kao poplavom nekom došli u politiku, a o politici samo znaju kako se dobro uvući u guzicu onom ko vlada ili će vladati. A najjadnije je što se dešava u vodećoj stranci SDA, u kojoj se trenutno vrše prebrojavanja krvnih zrnaca pripadnosti jednoj od struja, koje su nastale u komociji nerada i licemjerenog sklopa naroda i njihovih vođa.
Horoz je krenuo u kontraofanzivu prema kokoškama koje su trenutno zauzele glavni kokošinjac, popularno zvani Općina, i kaka je frtutma na guvnetu ispred prostorija SDA u čaršiji, očekivao sam da militantni horoščići šefa horoza postave barikade na granicama mjesnih zajednica. Meni kao posmatraču tih peradarskih prepucavanja, ostaje samo da se grohotom smijem, jer se prisjećam šta su mi govorili fertilizatori SDA, kako je horoz napravio brend od kokoške. Od milja je zovem Brenda. To je jedna od najvećih izvala, dipli, provala, gluposti, koje su šatro političari kreirali a narod pojeo. Uličnim riječnikom, uzeo je horoz narod na priču o super koki, koja je sposobna da čak i od lisice dobavi neku donaciju. Ali u realnosti, Brenda je promašaj za sve nas, osim za one koje je zaposlila, i one kojima je obećala nešto, a obećanje političara je nadanje u beskonačnost.
Mene sada još manje zanima SDA, jer će uskoro postati u potpunosti DJL, jer ako je sada takva situacija u kojoj Brenda želi da obori horoza, uz pomoć svojih vjernih koka i onih koje je uhljebila u ovih par godina, a onda horoz ide da ih sve povalja i nareda na onaj ražanj koji vidimo pored puta gdje se peku koke, pa onda postavi neke nove sebi vjerne i poslušne avlijanere, koji će tu samo biti radi forme, a suštinski se ništa dobro neće ni pomisliti a kamoli uraditi za građane Visokog, onda jednostavno treba promijeniti kanal, i ne gledati ovu splačinu od serije pod nazivom „Horoz se vraća u horozov kokošinjac i nešto je ljut“.
Jednom prilikom sam sam sebi rekao, nakon što sam sumirao stanje u Visokom prije rata, za vrijeme rata, neposredno poslije rata, i onda u ovom turobnom i jadnom dijelu zadnjih 10ak godina, da je izgleda Visoko koje je funkcioniralo kako treba, umrlo sa Jugoslavijom, ili preciznije da se sve pozitivno iz Visokog nalazi u jednom grobu u Vareškom, na parceli ateističkog groblja, pod zemljom u kojoj leže kosti jednog čovjeka koji je bi perpetuum mobile pozitivnog i produktivnog Visokog. Svi ovi poslije rata, posebno sada, nemaju veze sa bilo kakvom vizijom pozitivnog i produktivnog, već svi misle samo na sebe, ili u sujetnom, a najviše u finansijskom smislu.
Sada će horoz kontraofanzivom pomesti sve one koji su na farmi ili kokošinjcu pravili kazan za kuhanje, oni najmudriji će mu se prikloniti na vrijeme i zabiti nož u leđa Brendi, ostali naklonjeni Brendi će moliti Boga da ih horoz ne pomete u ofanzivi, ostale vrste iz drugih političkih farmi ili torova to sve posmatraju sa zanimanje, iz čistog razloga da bi znali kome da se priklone kada se frtutma raziđe. Ili će se nekom starom Bošnjačkom interesnom metodologijom, iz čistog interesa, nauštrb sujete, pomiriti tek pred izbore, i ponovo brendirati ova aktualna ili neka druga dipla prema narodu, koji je najplodnije tlo za sve moguće političke marifetluke i laži.
Ali, baš onako kako je to na farmi, horoz uvijek pobijedi koke, jer koke su jake dok horoz ne zaganja pojedinačno svaku, a onda se one razlete, i krenu kokodati preko ograde. Horoz je ubijedio sve horoščiće oko sebe kako je on ipak glavni jer se od njih svih najbolje razumije u stanje kokošinjca, jer ga je on napravio. I evo ga, šepuri se po kokošinjcu sa svojim mladim pilićima i horoščićima, i sprema čistku kokoškama. Satisfakcija je kokošarima da će kokoške sada biti rastjerane, ali nakon svega, šta to ostatak mikro svijeta u kojem živimo dobivamo mi koji nismo voljni da živimo kokošinjski život.
Stid me je što sam stanovnik Visokog u ovim vremenima, jer su Visočani sve gori i gori iz svake nove godine, i kao pečat toga imamo ova dešavanja u najjačoj političkoj stranci u Visokom, što je suštinski samo kulminacija pogrešnih odluka iz bliže prošlosti. Svašta sam se naslušao slučajno, i gadi mi se sve. Gade mi se ljudi koji stalno lažu, od vlasti do ulizivačke opozicije, sve je propalo, ljudi su sve gori i gori, nove generacije su nedorečene, i nekako su samim tim pripremljene za ukalupljavanje u sisteme vrijednosti društva koji danas vladaju, i čine društvo ovako nakaradnim kakvo jeste.
Mislio sam nekad da je horoz neka promjena, ali ovo se svelo na jednu farsu, jednu kombinaciju tursko-meksičko-indijskih sapunica koje vrijeđaju inteligenciju stjenice, a kamoli čovjeka, što ne znaći da će ga naš mahniti svijet prestati gledati. Ovo se svelo na takmičenje u kukurikanju i kokodakanju, oni se između sebe unutar jednog kokošinjca prepucavaju i spletkare, umjesto da traže poslovna riješenja za grad koji su uništili. Sve se svelo na sijanje smutnje, akumuliranje ljudi sa nestabilnim karakterima i samopouzdanjima oko sebe, štimanje pozicija, poslova ako ih ima uopšte, zapošljavanje novih podobnjaka, sve u krug, samo što je krug sve manji i manji, i sve tanji i tanji.
Kukuriku kokoda, to je naša čaršija.