Prije tačno 25 godina, 13. maja 1990. godine na Maksimiru su se uoči utakmice Dinamo – Crvena zvezda dogodili incidenti koje je i dalje teško zaboraviti. Taj je dan bitno uticao na karijere nekih nogometaša (Zvonimir Boban), a mnogi vjeruju kako je sudijska zviždaljka na Maksimiru označila – početak raspada bivše države i ratnih sukoba koji su odnijeli mnogo života.
Posljednjih 20-ak godina mnogo se raspravljalo o ovom slučaju, brojni su detalji ostali neusklađeni. Od pitanja koliko je bilo ozlijeđenih (barata se brojkom 193), pa i toga ko je započeo nerede. Naravno, svaka strana već godinama ima svoju vrstu priče, no svi su toga dana znali kako se na Maksimiru sprema nešto posebno. Nešto drugačije… Navijači Crvene zvezde u Zagreb su stigli predvođeni Željkom Ražnatovićem Arkanom, za kojeg su mnogi vjerovali kako je sa zadatkom stigao na Maksimir. Budući ratni zločinac, okrivljenik za brojna ubojstva na prostoru bivše Jugoslavije, nikada nije visoko kotirao među navijačima Crvene zvezde. A onda je toga dana, najvjerojatnije po nečijem nalogu, bio vođa Delija… Čak ni oni najoptimističniji nisu vjerovali kako će u Maksimiru toga dana sve proći u najboljem redu, no ovakvom se scenariju niko nije nadao. U Hrvatskoj je tih dana jačao nacionalizam, samo nekoliko dana prije utakmice (6. i 7. maj) održani su i prvi višestranački izbori na kojima je nadmoćno pobijedio HDZ. Srpskom je političkom scenom već nadmoćno stolovao Slobodan Milošević. Koji je već ozbiljno preuzeo i brojne državne strukture.
– Počelo je tako što su Delije provalile na južnu tribinu maksimirskog stadiona. Naime, provocirala ih je manja grupa naših navijača tako što ih je gađala kamenjem te verbalno vrijeđala. Tada su apsolutno nadmoćne Delije probile ogradu te započeli tučnjavu s našima, kojih je bilo – tridesetak. Policija je potpuno zakazala, naime, to je trajalo relativno dugo, a oni nisu reagirali. Tada je ostatak stadiona doslovno poludio – kazao je jednom prilikom Thomas Bauer, dugogodišnji predsjednik Udruženja navijača Dinama… Bilo je čudno, ali i jezivo gledati maksimirske scene. Snage reda nisu reagirale, pa su Bad Blue Boysi sa sjeverne tribine krenuli u okršaj s gostujućim navijačima. Više se nije razmišljalo o navijačkim podjelama, već isključivo o nacionalnim podjelama… Bad Blue Boysi su probili ogradu na sjevernoj tribini, te započeli brutalni sukob s “milicijom”. Snage reda uzvratile su “pendrečenjem”, suzavcima i vodenim topovima, a u tim je okršajima u nogu ustrijeljen jedan navijač Dinama. No, taj je dvoboj “u visine” gurnuo i Zvonimira Bobana, tadašnjeg kapitana Dinama koji je na utakmici fizički nasrnuo na “milicajca” Refika Ahmetovića. Boban je tada pokušao od napada milicajca zaštititi saigrača Vjekoslava Škrinjara, ali i jednog navijača Dinama. Njegov napad na policijskog službenika vidio je čitav svijet, a Boban je tada kažnjen sa devet mjeseci neigranja čime je propustio Svjetsko prvenstvo u Italiji. Zanimljivo, Refik Ahmetović jednom je javno kazao kako su ga kolege tada nagovarale da upotrijebi oružje prema Zvonimiru Bobanu, no on je to odbio napraviti. A legendarni kapitan Dinama, ali i hrvatske nogometne reprezentacije jasno kaže: – Mogu samo reći da sam reagirao na jednu veliku nepravdu koja je bila toliko očita da jednostavno čovjek s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom, ali i čovjek koji ima osjećaj za minimalnu pravdu ne može ostati miran. U toj situaciji čovjek jednostavno ne može – ne reagirati. Kasnije sam bio isprovociran . Da, psovao sam, svašta vikao milicajcima i bilo je s moje strane dosta provokacija prije nego što me je milicajac udario. No, onda sam mu ja vratio – objasnio je jednom prilikom spomenuti događaj Zvonimir Boban, prenosi Goal.com. Utakmica Dinama i Crvene zvezde nikada nije odigrana, ali taj dan zauvijek će ostati u sjećanju svih koji su se tada našli na Maksimiru.
https://www.youtube.com/watch?v=4YSI3yCI0WI