Ogledalo je glatka površina koja pravilno odbija svjetlost.
Kad svjetlost padne na neku površinu, ona se ili upije ili se odbije, tj. vrati se natrag.
Svjetlost se odbija od ogledala gotovo isto kao što se lopta odbija od zida. Ako loptu bacite ravno na zid, ona će se vratiti u pravoj liniji. Ako je bacite pod kutom, ona će se odbiti pod istim kutom na drugu stranu.
Kad svjetlost padne na ogledalo pod nekim kutem, ona se pod jednakim kutem odbija na drugu stranu. Prvi kut se naziva upadni kut, a drugi kut odbijanja. Ta su dva kuta uvijek jednaka.
Ogledalo koje se obično upotrebljava je ravno, što znači da je njegova površina ravna. Kriva ogledala ne daju vjernu sliku predmeta koji se u njima ogleda, nego ga iskrivljuju. Ogledalo se sastoji od komada stakla, koje je na poleđini prevučeno nitratom srebra. Srebrnasta pozadina sprečava prodiranje svjetlosti kroz staklo. Taj sloj zapravo i odbija svjetlost, a staklo služi samo da bi se osjetljivo srebro zaštitilo od ogrebotina i tamnjenja.
Međutim, u ogledalu je slika uvijek obrnuta. To se događa zato jer se zrake koje upadaju s desne strane odbijaju na istu stranu, pa nam je, gledano u zrcalu, desna strana predmeta uvijek s desne strane. Kad bi umjesto zrcalne slike pred nama stajao pravi predmet, njegova desna strana bila bi s naše lijeve.