Čovjek srednjeg vijeka zgražao bi se još više čitavog našeg današnjeg života, kao svakakvog, užasnog i varvarskog! Svako doba, svaka kultura, svaki običaj i tradicija imaju svoj stil, svoje profinjenosti i grubosti, svoje ljepote i loše osobine, svako doba smatra izvjesne patnje prirodnim i izvjesna zla podnosi strpljivo.
Ljudski život postaje pravi pakao i istinska patnja tek onda kada dvije epohe, dvije kulture i religije presjecaju jedna drugu.
Čovjek antike koji bi morao živjeti u srednjem vijeku kukavno bi se ugušio, isto kao sto bi se i neki divljak morao ugušiti usred naše civilizacije. Postoje vremena kada čitava jedna generacija dospjeva između dvije epohe, između dva načina života, tako da gubi svaku prirodnost, svaki moral, svaku sigurnost i čednost.
Razumije se, ne osjeća to svako podjednako snažno. Priroda kao Nitze-ova morala je da pretrpi sav jad današnjice za više od jedne generacije unaprijed- ono što je morao da ispašta, u samoći i bez razumijevanja ostalog, sada moraju da pretrpe tisuće. | H.Hesse