Toma: Zbog svijeta, zbog svijeta, zbog svijeta… Razumiješ li, zbog svijeta, sve zbog svijeta! Dok svijet nije ušao u moju kuću, mi smo krasno živjeli, svi smo se voljeli, svi smo se poštovali…
Znaš i sam. Ali kad svijet naiđe, a on krenu uređivati i naređivati, kao da i nije ovo moja kuća, kao i da nije ovo moja obitelj.
Prvo i prvo, svijet je promjenio mojoj ženi šešir; pa onda svijet mi je izbacio iz sobe ovaj namještaj i ovu fotelju, ona je sve do sada bila na tavanu.
Pa je onda svijet počeo da mi mijenja sluškinje; otjerao mi prvo jednu, a doveo drugu; poslije je otjerao i tu drugu. Pa mi je onda svijet doveo u kuću nekog učitelja glazbe, pa ga je onda taj isti svijet istjerao; pa je onda svijet djetetu od petnaest godina – Jelkici – obukao dugu suknju, pa ju je poslije opet taj isti svijet skinuo; pa je, brate, taj isti svijet i tebe otjerao; pa mi je taj isti svijet kćer zaprosio, pa svadbu pokvario.
Sima: Gospode bože, šta se učini… | B. Nušić