Šest miliona eura zaradio je u prošloj godini jedan Banjalučanin izdajući nekretnine, pokazuju podaci entitetske poreske uprave.
O ovolikom novcu, navodi Radio Slobodna Evropa, većina građana može samo sanjati u zemlji u kojoj 40 posto ljudi ne radi i gdje su realne plate u visini cijena odijela većine političara.
Svega 300 ljudi u BiH ima u vlasništvu sedam milijardi eura. Stručnjaci ističu kako socijalno raslojavanje na bogate i siromašne nije slučaj samo u BiH, ali je razlika što se ovdje raslojavanje vrši na surov i bezobrazan način.
Kada se pogleda lista prijavljenih dohodaka za prošlu godinu u Poreskoj upravi RS-a, mnogi se čude kako je jedan Banjalučanin izdajući nekretnine zaradio šest milijuna eura. Kako sami građani kažu, zna se kako se u ovoj zemlji stvaraju bogatstva, a posljedica toga je da srednji sloj ne postoji.
Privatizacijom koja je provedena u BiH, imovina koja je bila u vlasništvu radnika, prešla je u ruke pojedinaca, bliskih vladajućim strukturama, koji opet preko njih dobivaju većinu poslova, koji se plaćaju iz budžeta, i tako su nastala enormna bogatstva u zemlji u kojoj skoro da i nema industrije i gdje je nezaposlenost oko 40 posto, kažu analitičari.
Ekonomist Zoran Pavlović ističe kako je i u svijetu sve veće raslojavanje na bogate i siromašne, ali da je ono u BiH nastalo jer sustav ne funkcionira.
”Ljudi koji su takoreći bili ‘vješti’ su u fazi privatizacije ušli u kupovinu manjih i većih trgovinskih lanaca i preduzeća i onda su nakon zakonske obaveze od tri godine, te firme odveli u stečaj, i onda su kao privatna lica kupovali nekretnine tih preduzeća, koje su sada u njihovom vlasništvu”, kaže Pavlović.
Privatizacija u BiH na hiljade radnika je ostavila bez posla, a novim vlasnicima donijela milione, što pokazuje i podatak da 300 najbogatijih ljudi u BiH ima bogatstvo procijenjeno na više od sedam milijardi eura.
Radio Slobodna Europa navodi kako taj novac ”troše nemilice i ne stide se pokazati da ga imaju mnogo”, pa je tako jedan bh. građanin u aprilu uvezao 15. 000 eura vrijedan Bentley automobil, za koji običan bh. građanin, s prosječnom plaćom od 415 eura, mora raditi 31 godinu kako bi sakupio 375 potrebnih plaća, ukoliko naravno ništa ne troši. Da je klasni jaz sve dublji pokazuje i podatak da je nedavno u Banja Luci prodan komad nakita po cijeni od 25.000 eura.
”Polarizacija između nekih jako bogatih koji sebi mogu dopustiti enormne luksuze, i to i čine, i najvećeg broja građana u BiH je postala toliko drastična da je zaista, moglo bi se reći odvratno, vidjeti taj sloj ljudi koji su ekstremno bogati i koji to apsolutno na svaki mogući način pokazuju”, mišljenja je Pavlović.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, kaže da oni koji rade za te bogate ne dobivaju plaće i naknade, a njihovi ”gospodari” se bogate na grbači radnika, te ističe kako je sramota kako vlasti to mirno gledaju.
Sociolog Ivan Šijaković pojašnjava kako su godine sistemske pljačke i odsustva bilo kakve odgovornosti dovele građane u stanje letargije i prepuštanja sudbini.
”Ljudi gube volju za životom i radom, demotivirani su i ne znaju odakle stvari dolaze, zašto su oni siromašni, ne prepoznaju. Očekuju da nešto učini država, a država je potpuno nemoćna, ona više nije u rukama ni građana ni naroda, ona je u rukama tajkuna. Onda jednostavno mlađi ljudi moraju potražiti negdje uhljebljenje u inostranstvu a stariji da se mire s tom situacijom, da gunđaju ili da se snalaze, dovijaju i takvo stanje se produžava”, kaže Šijaković.