Očigledno je kako je u ovom mučnom naguravanju političkih stranaka, Arijana sav svoj bijes pokušala izbaciti pljujući po reisu. Hajd’, ako joj je lakše otrpit ćemo uvrede i laži. Neka joj bude! Rastužuje činjenica što halavna i tuhafna (tako se sama oglašava po čaršiji) ne umije naći utjehu u vjeri ili smiraj kakav samo namaz može podariti insanu. Da je pročitala makar prijevod Kur'ana (kako to tvrdi) našla bi ajet koji zabranjuje prenošenje poluinformacija, našla bi načelo da „vijest” koju insan čuje najprije treba provjeriti, pa onda kako narod reče, tri put peći a jednom reći. Sve je to Arijana našla i u udžbenicima novinarstva. Ali, tuhaf insan, pa eto ti.
Kur'an odgaja ljudsku plemenitost, insistira na učtivom odnosu spram onih koji drugačije misle, pogotovo kada su oni drugi predvodnici naroda, predstavnici određene skupine ljudi. Kur'an prezire neke od sadržaja kod mnogih portala, novina i TV programa i uz to još Kur'an obavezuje vjerske autoritete da na to skrenu pažnju vjernicima. Kur'an zabranjuje da se vrijeđaju svoje i tuđe svetinje (hutba, minber, fetva itd). Kur'an insistira da čovjek analizira ono što zna i ono u što je upućen, a ono što ne poznaje da nauči. Ako je baš toliko isfrustrirana, možda je krivce mogla potražiti u Javnom RTV servisu na kojem radi. Tamo bi makar znala pokoju činjenicu, ko i kako se formiraju cijene, recimo putnih troškova, korištenja privilegija, kako i ko odlučuje koliko će trajati 60 minuta… Zašto se zamjerila Bakiru? Tamo bi mogla znati ima li ili nema korupcije, ko je stvarno glavni urednik informativnog, kulturno-zabavnog programa, ko i kad normira socijal-TV demokratiju itd.
Ovako, raspravljajući o nečemu što elementrano ne poznaje, zapetljala se pa pozvala „kolege” novinare da cenzuriraju hutbu, jedan od najstarijih medija u Bosni i Hercegovini. Stvarno je Arijana imala još jedan loš dan. Eto, sažalite se nad njom. Valjda će joj biti lakše!
Hasan Eminović
Izljevi mržnje, laži i nekulture
Arijana Saracevic-Helac “Kada mrzim, oduzimam sebi nešto; kada volim, postajem bogatiji za ono što volim. Praštanje je ponovno nalaženje otuđene svojine – mizantropija produženo samoubistvo; egoizam najveća bijeda jednog stvorenja.” (Friedrich von Schiller)
“Mržnja je, sa intelektualnog stajališta, vječita negacija, a posmatrana sa gledišta osjećanja, mržnja je oblik atrofije koji ubija sve osim same sebe.” (Oscar Wilde)
“Ko laže, ne zna kakva se posla laća, jer mora izmisliti 20 drugih laži da bi održao prvu.” (Alexander Pope)
“Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno.” (Voltaire)
Umjesto kampanje širih razmjera, odnosno ne tako davnog zajedničkog ideološko-medijskog poduhvata, u posljednje vrijeme javni prostor u Bosni i Hercegovini je u intervalima svjedok izljeva ideološke mržnje, uvreda i laži prema Islamskoj zajednici i njenim predstavnicima. Javljaju se ideološki prvoborci da pokažu kako su još uvijek živi tako što će Islamsku zajednicu postaviti za temu i metu svojih frustracija, kompleksa, raskošnog jezika nekulture, vrijeđanja i konstruiranja laži. Oni pokazuju da je za njih Islamska zajednica po automatizmu negativna vrijednost, zato treba raspoloživim sredstvima i u kontinuitetu raditi na njenom progonu i diskreditaciji. Šta je briga ovih ideoloških prvoboraca za druge ljude, za ono što drugi osjećaju i misle, za one kojima je Islamska zajednica vrijednost! Izgleda, po njima, vjernici muslimani su bića niže vrijednosti, bića bez prava na stav, bez integriteta i dostojanstva kojima samoproglašeni ideološki „nadljudi” trebaju dominirati i određivati im mjeru i mišljenje. Ko su vjernici, ko su muslimani pa da oni imaju neka prava u javnosti, eno im njihovih kuća i džamija, za sada im to još niko ne dira!?
Percepciju Islamske zajednice i svoj rafinirani jezik nekulture pokazala je novinarka Arijana Saračević-Helać, za koju je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori „seljače iz Gračanice kraj Visokog”. Vrednovanje ljudi po mjestu porijekla pokazatelj je ličnog karaktera i vrijedonosnih mjerila. No, za razliku od građanke Saračević, onaj koga ona zove „seljače” stekao je najviše akademske reference na prestižnim akademskim ustanovama, primio najznačajnija međunarodna priznanja za mir i toleranciju kao što je UNESCO-ova nagrada, ima visoku akademsku, društvenu i vjersku reputaciju širom svijeta, poziva se na predavanja i konferencije u najznačajnije međunarodne centre odlučivanja i utjecaja, ravnopravno razgovara sa ljudima od znanja i ugleda. Zamislite, ako malo bosansko „seljače” to postigne, gdje bi bio kraj „velikim bosanskim seljacima”?
Isto tako, neka u historiji jezičkog beščašća i prljavštine ostane zapamćeno kako se kvalificira hutba iz Begove džamije, neka imami i muslimani, kada petkom krenu u džamiju, znaju kakvim ih smatraju i kojim jezikom ih opisuju i šta je hutba za agresivne sekularističke čistunce!
A primjer notorne laži svakako je cijena dženaze u Vlakovu. O tome se može, svako zainteresiran, informirati u Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo. Opremanje umrlog, gasulhana, klanjanje dženaze u Vlakovu i druge usluge za nečlanove Islamske zajednice je 920 KM, za onoga koji je bio jednu godinu član cijena je upola manja, za onoga koji je 10 godina član cijena je 140 KM. Toliko o Arijaninih preko 3000 KM.
U svakom slučaju, muslimani trebaju biti informirani, znati kako se percipira njihova ličnost, život i vrijednosti od strane njihovih agresivnih ateističkih sugrađana. Neka znaju šta o njima pričaju i misle. S tom namjerom Rijasetov portal i prenosi donji tekst, muslimanima na uvid i prosudbu.
Naravno Islamska zajednica nikada se nije bojala istine o sebi, niti nametala jednoumlje i odricala pravo kritičke valorizacije. Bez sumnje, po svojoj transparentnosti prednjači među vjerskim zajednicama, ima daleko najširu normativnu i praktičnu osnovu i otvorenost za učešće muslimana u njenom radu. Dakako, možda to nekada bude i bolno, vraća se kao bumerang, pruža mogućnost veće javne zloupotrebe od strane zlonamjernih, ali istina i poštenje mogu sve te prepreke savladati. Jer, ničiji trud neće ostati nepriznat, istina neće ostati sakrivena, a u laži su kratke noge.
(www.depo.ba)