Sinoć je u Jelahu održan veliki tradicionalni “Narrodni iftar” koje je prisustvovalo 1.500 postača iz cijele Bosne i Hercegovine. Kako je organizator iftara Šemsudin Mehmedović predsjednik OO SDA Tešanj i zastupnik u Državnom parlamentu među prisutnim zvanicama bili su i visokopozicionirani članovi ove stranke, kako u vlasti tako i u organima stranke. Među prisutnima primjetili smo Senada Šepića, Fuada Kasumovića, Mirsada Kukića, Salku Sokolovića, Sadika Ahmetovića, Bakira Alispahića, Himzu Smajića, Salku Zildžića, Hazima Vikala, Ismeta Osmanovića, Nedžada Korajlića, Muhameda Ibrahimovića …. Zajedno sa Šemsudinom Mehmedovićem domaćin je bio i načelnik općine Tešanj Suad Huskić.
U svom govoru dobrodošlice Šemsudin Mehmedović je rekao:
Dame i gospodo dragi prijatelji!
Dozvolite mi da vas sve pozdravim i selamim, te da vam se zahvalim na odzivu u ovolikom broju. Dobrodošli u Tešanj,…dobrodošli u ovaj lijepi kompleks..
Veceras su sa nama mnogi gosti,….zastupnici, ministri,..osnivači SDA, …supruge i djeca šehida, predstavnici boračkih udruženja. Ratni komandanti….sa nama su i mnogi koji čuvaju plamičak istine u ovom burnom vremenu, kada laž postaje pravilo, a istina izuzetak, dozvolite da budem malo ličan i da ih posebno selamim..i nadasve moji i vaši prijatelji sa raznih strana BiH.
Hvala im što su prešli veliki put da bi bili večeras sa nama…
Mi večeras i na ovaj način nastavljamo tradiciju NARODNIH IFTARA u Tešnju. I svaki od ovih iftara ima svoju posebnu draž …nije to samo jedan u nizu iftara…ne ovo je više od iftara..ovo je iftar podrške kako meni osobno tako i svim onim kojima je istina i pravda u srcu i koji su spremni na žrtvu zarad promovisanja istine bez obzira na cijenu..zato vam svima HVALA što ste došli i večeras da zajedno podijelimo radost ovoh susreta.
Ali naša sreća i radost nemože biti potpuna sve dok nam i dalje hapse one koji su branili i brane i danas ovu zemlju,
Nemože naša radost biti potpuna dok i jedan Bošnjak i slobodan čovjek nije slobodan da doživi radost iftara u svojoj kući, svojoj mahali, svojoj čaršiji….dok nema slobode za sve u Prijedoru, Doboju, Kotor Varoši, ..Vlasenici, dok pod strahom se odlazi u dzamije, škole, druženja, pod strahom se šeta nekim BH sokacima…zato nemožemo potpuno biti sretni ni u ovogodišnjem iftaru..
Ali mi sanjamo san o slobodi, san u kome će svi ljudi biti jednako slobodni, u kome će slobodno moći birati svoj put, bez da bude zbog toga proganjan ili ubijan..sanjamo san bez nasilja i nepravde, sanjamo san pun nade u bolje sutra, san u kome će jedina nada biti sreća i to potpuna sreca u okrilju Božijem..
Sanjamo san u kome će radnik koji je imao sreću da pronađe posao biti zadovoljan svojim statusom, san u kome će nezaposleni imati nadu da dobije posao, san u kome će penzioner biti sretan u mirovini, san u kome će branitelji moći slobodno da se kreću diljem svijeta pa i BiH a da ne strahuju od maltretiranja..hapšenja..i sl…ali sanjamo i san u kome će biti sretni u BiH svi njeni građani bez obzira na vrstu i pripadnost…a posebno da budu sretni svi oni koji su branili i vole ovu zemlju.
Odgovor javnosti na svaku nepravdu treba da bude munjevit i snažan i to može biti ono što ohrabruje, BH građani širom svijeta treba istog trena da kažu NE….nemožemo tolerisati nepravdu…ne smijemo spavati dubokim snom dok se na svjetskoj sceni dešavaju krupni događaji!
A kakva je uopće pravda? Ima li je?
Dužnost je pravovjernih biti na strani istine, biti u njenoj službi i podržavati je, kao što je i obaveza pružiti podršku, zaštitu i utočiste obespravljenom, onda kada je zatraži u borbi protiv nasilnika i uzurpatora. Štaviše, naša vjera nas uči da u tome ne pravimo razlike između pravovjernih i onih koji to nisu, sve dok ne ostvare neko svoje uzurpirano pravo…da li se tako ponašamo?
Diktiraju nam i kako nam se zove jezik, kakvo štivo će naša djeca učiti u školi, nauku o odbrani nam zabranjuju-možemo nešto naučiti od ratnih vještina, u tokove novca, u zemlji u kojoj smo većina, nemamo ni uvida! Ulaganja u razvoj privrede tamo gdje živi većinski narod u BiH su veoma rijetka, neravnomjeran razvoj svih dijelova BiH je više nego očigledan.
Ne žele priznati ni vlastitih ruku djelo-genocid u srebrenici! EU nemože ni Rezoluciju da donese o osudi genocida-danas je u politici MZ sve postalo pogodba…ali preko naših leđa. Nebi nama mnogo pomogla ni donesena Rezolucija…šta nam vredi kada 8372 nema među živim…ali naši mladi naraštaji moraju znati šta se dogodilo u proteklom periodu….nije bila istorijska greška, nije bio građanski rat, nismo mi terorisali državu i narod, već upravo oni koji odbijaju da to priznaju uz pomoć onih koji su nijemo posmatrali kako se vrši egzodus i genocid nad Bosanskim narodom.
Teška istina i preteška sudbina, dunjalučka nepravda!
Rat je učinio mnogo ljudi nesretnim. To je izuzetno visoka cijena slobode! Ali nismo imali izbora, vidjeli smo kako su prošli oni koji su vjerovali MZ i predali se….ili oni koji su neozbiljno shvatali prijetnje BiH i sa istoka i sa zapada….danas ih traže u mnoštvu otkrivenih i još neotkrivenih masovnih grobnica….a što je najporaznije…skoro niti jedna žrtva nije vojnik….e to treba da znaju naša djeca.
Danas se mi optužujemo za navodni ratni zločin..mi koji smo žrtve ….po ko zna koji put..i treba da se stidimo naše časne odbrane..recimo im NE, naprotiv ponosni smo na našu herojsku odbranu i na naše heroje iz cijele BiH i šire…
Umjesto „lunama“ i avioraketama – sad nas gađaju lažima, umjesto „pam-om“ i „pat-om“ gađaju nas izvrtanjem istine o onome što je bilo. Terorišu nas medijskim manipulacijama i bombarduju optužnicama. Ta nepravda boli!
Zašto je to tako?
Zašto u ovom teškom vremenu okrećemo leđa jedan drugom,,,
Zašto smo spremni i na izdaju vlastitog naroda i države zarad komadića vlasti…
Zašto su neki spremni žrtvovati ogroman kapital da bi drugom napakostili, napravili zlo…
Zašto se identificiramo sa laži umjesto sa istinom…
Zašto? Zašto? Mnogo je pitanja…ali mislim da je odgovor u napuštanju pravog puta…a biti ćemo odgovorni..
Ovaj kraj je prvi u mnogo čemu pa i u društvenom sazrijevanje..mi smo ponosni na to….jer smo postali prepoznatljivi ne samo u BiH već i šire. Morali smo proći i prolazimo razna iskušenja.
Danas je općina Tešanj jedna od uspješnijih općina u Bosni i Hercegovini. Postali smo primjer dobre prakse, u raznim oblastima…ekonomiji…ekologiji…kulturi i obrazovanju, …
A mi …mijenjajmo prvo sebe, svoj odnos prema zemlji, jer jedino tako možemo promijeniti stanje u kojem se nalazimo….
Mi ovu zemlju volimo i zato je čuvamo i gradimo sa ljubavlju, bez obzira na žrtvu…i mi smo na strani istine…..MI ĆEMO POBIJEDITI aBda….ja u to ne sumnjam, a vjerujem ni vi….zato glavu gore….pokažimo snagu jedinstva…da jedinstva na istini i pravdi, a ne jedinstva na održanju loših kadrova na vlasti…to ne prihvatamo jer bi bili saučesnici.
Zato ćemo se boriti za: čestite i odgojene kadrove, slobodu i pravdu..
U ovom posebnom mjesecu i njegovom danu molim Boga da nam omekša srca da budemo socijalno osjetljiviji-da pomažemo onima kojima je pomoć potrebna, da nam da hrabrosti da neprijateljima istine kažemo NE..i DOSTA bez obzira na cijenu-pogotovo da istinu kažemo lošim ljudima na vlasti, da nam da mudrosti da odaberemo lidere koji znaju voditi ovaj narod u sretniju budućnost-da im damo nadu koja će biti pokretačka snaga, da nam da smjelosti da kročimo slobodno ovom lijepom zemljom, da nam da osjećaj pravde da se ne uzoholimo, da nam da snagu pravog puta kojim ćemo ići bez sumnje i dvojbe ….da nam da znanja kako bi ovaj mali, ali čestiti, Bosanski narod uplovio u mirniju luku u ovim burnim vremenima…
Hvala vam još jednom što ste nam pružili priliku da se družimo večeras…
Živi i zdravi bili…
Iftar 2015.
Jelah, 27.06.2015.godine
Šemsudin Mehmedović