Josip Perić, srednji bek naše rukometne reprezentacije, jedan je od najvećih dragulja bh. rukometa u postratnom periodu. Rukometni stručnjaci njegovo umijeće upoređuju sa onim kakvo je imao Nebojša Golić, a neki od njih smatraju da će i taj nivo prevazići.
Sjajni Perić prvobitno je trenirao košarku, ali u 11. godini došlo je do preokreta, pa je Perić počeo da trenira rukomet.
– Te 2003. u Portugalu se igralo Svjetsko prvenstvo za rukometaše i gledao sam Ivana Balića kako igra, te sam ostao očaran i fasciniran. Poslije toga sam odlučio da počnem trenirati rukomet i čini mi se da dobro ide, kaže Perić.
Karijeru si počeo u Izviđaču, kako sada vidiš svoje početke i kako ti se čini ekipa Izviđača iz sadašnje perspektive!?
– Uvijek ću biti zahvalan Izviđaču na onome što sam naučio u Ljubuškom, to je bio sjajan period odrastanja, kada vas, osim rukometnog znanja, uče kako da budete ljudi. Izviđač je rukometna institucija i drago mi je da se sada vraćaju na pravi kolosijek. Sve to ide polahko, ali ekipa je u sezoni iza nas pokazala veliko znanje. U finalnoj seriji protiv Borca odigrali vrlo dobro i presudilo je iskustvo Banjalučana, no iskreno vjerujem da će ekipa u narednoj sezoni biti još bolja i da će uspjeti da osvoji titulu prvaka naše zemlje.
Igrao si za sarajevsku Bosnu, kakve impresije nosiš iz glavnog grada BiH!?
– Dvije godine sam bio član Bosne i to su dvije najljepše godine u mom životu. Iskreno volio bih se vratiti u Sarajevo da odigram bar još jednu polusezonu, jer utisici koje nosim iz Bosne su predivni i pamtit ću ih do kraja života.
Kako je protekla epizoda u Mađarskoj, kada si igrao za Tatabanyu?
– Rado bih da zaboravim taj period, ali i to je jedna velika škola za mene. Nisam se previše naigrao za polusezonu i naravno da nisam mogao biti zadovoljan. Jedva sam dočekao da odlazak u Katar, gdje sam nastupao za Qatar SC i gdje sam igrao 60 minuta, što mi je vratilo samopouzdanje.
U posljednje vrijeme u našoj reprezentaciji je sve više igrača, koji su prošli kroz omladinske selekcije, a i ti si jedan od njih. Šta za tebe znači poziv u reprezentaciju?
– Prije svega moram istaći čast i zadovoljstvo zbog igranja za naš nacionalni tim. Uvijek se obradujem pozivu kao da je prvi put i vjerujem da je to ono što svakom igraču mnogo znači. Naravno drago mi je da sam prije svega igrao za mladu reprezentaciju, što je sigurno velika škola uoči igranja za A tim. Kada pređete tu stepenicu onda je mnogo lakše igrati za seniore.
Član si generacije, koja je izborila historijski plasman u Katar, kako sada vidiš taj uspjeh?
– Pa uspjeh je veliki sigurno. Nije mala stvar prvi put izboriti veliko takmičenje, a još izbaciti Island, tako da smo napravili veliki iskorak, kada je u pitanju bh. rukomet. U Kataru smo mogli biti i bolji, ali bilo je puno faktora, koji su uticali na to i ne treba se sada osvrtati na te stvari.
Bili smo blizu Evropskog prvenstva, ali propustili smo velike prilike da sljedeće godine budemo u Poljskoj. Imali smo četiri prilike u tri utakmice, ali nažalost nismo izborili EP. Kako ti to vidiš sada 15 dana poslije meča sa Danskom?
– Prva greška nam je bio poraz od Litvanije, onda smo imali sjajnu priliku protiv Bjelorusa, a potom i protiv Danske imamo dvije lopte, međutim nismo uspjeli i sada samo možemo žaliti. Međutim ni od toga nemamo ništa, već se moramo okrenuti onome što nas čeka u budućnosti. Ne idemo na Euro i nama igračima je najteže. Kako nam se ovo desilo, možemo tražiti hiljadu razloga, ali do pravog odgovora, teško da ćemo doći. Ponavljam, moramo ići dalje i ne smijemo se osvrtati na ovo iza nas, jer nam to može biti kočnica.
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2017. igramo protiv Kosova, Slovačke i Litvanije. Jesmo li favoriti u toj grupi?
– Kao reprezentacija iz prvog šešira sigurno je da smo favoriti, ali nemamo pravo da bilo koga potcijenimo. Moramo dati svoj maksimum u svakom meču. Iako je možda rano govoriti o tim mečevima, koji su u novembru, mislim da imamo dovoljno vremena da zaboravimo sve ovo što je iza nas i da se na pravi način spremimo za ono što nas očekuje. Možemo biti prvi u grupi i izboriti baraž.
Ševaljević (reprezentativac Crne Gore op.a), nakon tvog promašaja protiv Danske, je rekao da će te zvati za kuma, jer je njegova reprezentacija našim porazom izborila Euro, da li bi možda volio Crnu Goru u baražu?
– Što se tiče Ševaljevića, nisam to shvatio kao uvredu. Znam da je u meču protiv Srbije promašio nemoguće i sigurno da bi mu bilo najteže na svijetu da sam ja pogodio. Tako da nisam se previše zamarao time. Što se tiče baraža sigurno da bi dobro bilo da dobijemo Crnu Goru, koju ne potcjenjujem, ali sigurno je da bi s njima možda najlakše bilo igrati, no treba se baviti sada tim, prvo da mi izborimo baraž, pa ćemo onda o protivnicima, završio je mladi Perić, koji nakon povratka iz Katara bez kluba, ali s obzirom kakav je igrač, ne sumnjamo da će vrlo brzo pronaći novi angažman. Ponuda ima, ali naš srednji bek ne želi da donese brzopletu odluku.
Čime se Josip bavi u slobodno vrijeme?
– Trenutno odmaram i jedino čime se bavim je tenis i odlazak na primorje. Poežlio sam malo pravog odmora, jer je sezona baš bila duga i onda odmor dobro dođe. Još 15-ak dana ću odmarati, a nakon toga ću početi sa individualnim treninzima.