Jedan je čovjek izgubio sjekiru na koju je posebno bio naviknut. Odmah je posumnjao da mu je sjekiru ukrao susjedov sin.
I pod tim je dojmom nekoliko dana pratio mladića i sve je više bivao uvjeren – jedino mu je on mogao ukrasti omiljenu sjekiru.
Ovako je zaključivao:
“Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je lopov. U to nema sumnje.”
Čisteći jednog dana slučajno blato u jarku ispred kuće, slučajno pronađe nestalu sjekiru.
Od tada iznova poče promatrati susjedovog sina, koji se vladao normalno kao i uvijek. Tada prizna samome sebi:
“Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je pošten i plemenit čovjek.”
Zar ovo nije jedna od onih situacija u kojima se nalazimo skoro pa svaki dan?! – Naša mišljenja o drugima.
Priznati da smo bili u zabludi, samo je priznanje da smo danas pametniji nego jučer.
Johann Kaspar Lavater