Sveti islamski mjesec Ramazan već odavno je zauzeo sva čula građana i grada Visokog, te je ispunio srca svih vjernika, koji se vrijedno, uprkos velikim vrućinama i dugim danima, suzdržavaju jela, pića i strasti u Božije ime. Ovaj mjesec poseban je po mnogo čemu, ali zasigurno je nezamisliv bez toplog, okruglog hljeba posutog ćurkotom, koji je neizostavni dio svake iftarske sofre.
Nepunih sat vremena pred iftar brojni građani našeg grada u dugim redovima ispred visočkih pekara čekaju tople somune, kako bi sebe i svoju porodicu nagradili za još jedan dan posta.
Ekipa portala Visoko.co.ba ovih dana posjetila je jednu posebnu pekaru u naselju Rosulje, pekaru Ganibegović, baš u vrijeme kupovine somuna, kako bismo predstavili jednu posebnost mjeseca Ramazana, zbog koje mnogi naši sugrađani strpljivo, u dugim redovima čekaju ovaj tradicionalni ramazanski hljeb.
42. godine tradicije i savremeni pristup pekarstvu garant su zadovoljstva kupaca
Iako pretrpani narudžbama i poslom vlasnik i uposlenici pekare pozvali su našu ekipu da prisustvuju pripravci somuna u pekari Ganibegović, u kojoj tradicionalno, dugi niz godina veliki broj Visočana kupuje somune, za koje kažu da su jedni od najljepših u gradu, te smo usput razgovarali o samoj pekari Ganibegović.
“Moj muž, Enes Ganibegović, dugo godina se bavi ovim poslom i jedan je od rijetkih pekara u Visokom sa završenom pekarskom školom. U bivšoj državi dugo godina je bio direktor Mlinsko-pekarskog preduzeća u Srbiji, ali nakon smrti njegovog oca 1972. godine, koji je porijeklom iz Kaknja, odlučio je da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, te je odabrao Visoko i otvorio pekaru ovdje.” – kazala nam je Silva Ganibegović, koja nas je ugostila u pekari Ganibegović i sa kojom smo razgovarali o pekarskom zanatu, dodavši:
“A sama pekara otvorena je 1973. godine na ovom mjestu i od tada, evo pune 42. godine radimo bez prestanka, u službi svih naših sugrađana koji žele kvalitetan hljeb i naravno ramazanske somune. Svake godine, tradicionalno, ogroman je red ispred naše pekare i posebno nam je zadovoljstvo da smo prvi izbor Visočana koji spremaju iftarske sofre.”
Povratak tradicionalnoj pripremi peciva radi zdrave ishrane kupaca
Za vrijeme naše posjete šest uposlenika ove pekare, unatoč velikim temperaturama, vrijedno je radilo na pripremi ramazanskih somuna za nestrpljive kupce koji čekaju u redu, a naša domaćica nam je govorila o tradicionalnom pripravljanju somuna u ovoj pekari.
“Na početku, kada je pekara tek otvorena, posjedovali smo ogromnu peć na drva, koja je primala 200 hljebova, ali nakon izvjesnog vremena, kako je posao zahtijevao modernizaciju, uveli smo peći na naftni i plinski pogon, jer su mnogobrojni kupci zahtijevali veću proizvodnju. No, danas smo se ponovo vratili tradiciji pekarstva i ponovo peciva iz našeg asortimana pečemo u pećima na drva, jer u cijelom ovom poslu najvažnija je zdrava ishrana naših kupaca, koji su nam odani svih ovih godina.” – kazuje nam vidno ponosna Silva te dok prelazimo u odjel za pripremu peciva, objašnjava kako se prave somuni u pekari Ganibegović:
“Vrlo jednostavno pecivo od brašna, soli, kvasca i vode, posuto ćurkotom i brižljivo spremljeno, s ljubavlju i dugogodišnjim iskustvom daje, kako kažu naše mušterije, najbolji somun u Visokom. Izuzetno smo ponosni da se obim posla iz godine u godinu povećava i svi mi, uposlenici pekare, trudimo se da svojim radom pružimo najkvalitetnija peciva našim vjernim kupcima.”
Jedini školovani pekari u Visokom Enes Ganibegović i njegov sin Elvis
Ono što nam je s posebnim ponosom istakla vlasnica pekare jeste i to da uposlenici ove pekare vode računa o kvaliteti peciva zbog sigurne i zdrave ishrane kupaca, a kvalitet potvrđuje i veliki broj kupaca koji pred svaki iftar ispune prostor ispred pekare.
Također, vrlo zanimljiva činjenica koju smo saznali jeste i da su jedini pekari u Visokom koji imaju završen pekarski zanat, upravo Enes Ganibegović i njegov sin Elvis, koji je od oca naslijedio pekarsku radnju. Elvisa smo i zatekli u pekari kako sa svojim uposlenicima vrijedno i sa mnogo pažnje motri peć iz koje svakog trenutka treba poteći rijeka vrelih somuna.
“Ja sam odlučio da se bavim ovim poslom prvenstveno jer je moj otac pekar i jer sam cijeli život proveo u pekari. Ovaj posao sam zavolio i posebna je draž pripremati peciva za moje kupce, a naravno da je to zadovoljstvo još izraženije u mjesecu Ramazanu kada mnogo ljudi posjećuje našu pekaru.” – kazao nam je Elvis Ganibegović o svom zanimanju, s ponosom ističući da, iako je mlad, voli raditi te da je najvažnije poštenje u poslu.
“Mladi ne trebaju da se brinu, koji god posao radili, bili zanatlije ili direktori, treba da časno i pošteno izvršavaju svoje obaveze i da ne brinu mnogo jer trud se kad-tad isplati.”
Pekara je radila bez prestanka i u najtežim trenucima agresije na BiH
Na kraju našeg razgovora sa vlasnicom pekare, Silvom Ganibegović, prisjećali smo se nekih prošlih vremena, upoređujući današnje Ramazane sa nekim prošlim, posebno sa onim ratnim, kada je ova pekara i u najtežim trenucima agrsije na BiH radila bez prestanka za potrebe svojih mušterija.
“Pa kad pogledam to prošlo danas nam je puno lakše, iako je obim posla veći, posebno kad govorimo o radu pekare u ratu, ali i to je bio jedan dio našeg života i mi smo radili i tada, bez prestanka. Čak je i državna pekara znala zakazati u pripravljanju peciva i zbog loših uslova, bez struje i vode, prestati sa radom na nekoliko dana, ali pekara Ganibegović je radila svaki dan rata, pa čak i u najgorim uvjetima. Znalo se desiti da nemamo ni vode, ni struje, pa smo vodu donosili sa vrha Carice, gdje smo imali rezervoare, te je po desetak žena znalo donijeti dnevno i do tonu vode.” – kazala nam je Silva, dodavši za sam kraj:
“Raditi se mora, kako se radilo u najtežim ratnim uslovima, tako i danas. Mušterije čekaju naše proizvode, posebno u mjesecu Ramazanu i mi se trudimo da odgovorimo svakom njihovom zahtjevu, na obostrano zadovoljstvo.”