Emir Sulejmanović, jedan od najtalentiranijih mladih košarkaša Evrope i budući reprezentativac Bosne i Hercegovine, koji je član Barcelone, sutra će biti u Potočarima, gdje će klanjati dženazu žrtvama ubijenim u genocidu 1995. godine.
Emir je rođen dva dana nakon pada Srebrenice, dok su srpske vojne i policijske snage izvršavale masakr nad Bošnjacima. Njegov otac Nedžad istakao je da Srebrenica mnogo znači 20-godišnjem Emiru.
Strašni egzodus
– Ima želju da učestvuje u “Maršu mira”, što do sada nije mogao zbog obaveza u klubu, da prijeđe taj strašni put kojim su prošli njegovi Srebreničani u borbi za goli život. Emir je vezan uz ovaj grad i nikada, ni on ni ja, nećemo dozvoliti da se zaboravi taj strašni zločin koji je pogodio naš kraj. Bit ćemo u Potočarima i tako ćemo odati počast svim nevino stradalim žrtvama, u zločinu kakav ne pamti civilizirani svijet u Evropi – kazao je Nedžad Sulejmanović.
Emir i njegov tada osmogodišnji brat Semir s majkom Vahdetom uspjeli su se 25. jula iz okupirane Žepe konvojem prebaciti na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH. Otac Nedžad, tada pripadnik Armije RBiH, lutao je šumama, a 1. avgusta 1995. zarobljen je i odveden u logor u Mitrovu Polju u Srbiji.
– To je užasan period. Moja rahmetli supruga od silnih stresova porađala se cijeli dan u šumi. Padale su granate, meci su letjeli na sve strane. Oko 800 ljudi bježalo je iz okupirane Srebrenice ka Žepi. Tog 13. jula nikoga nije bilo u našoj kući. Morali smo je napustiti. I onda, u svom tom haosu, moja supruga Vahdeta i ja dobili smo drugog sina, našeg Emira. Rođen je pored jednog kamena, a babica joj je bila majka Ćamila Durakovića, današnjeg načelnika općine Srebrenica. Emir je izrazio želju da dotakne kamen gdje je rođen – rekao je Nedžad.
Majka umrla
Nedžad Sulejmanović posredstvom Crvenog križa pušten iz logora iz Srbije poslije 250 užasnih dana, 16. aprila 1996. godine. Prebačen je u finski grad Turku, gdje su potom došli njegova supruga i sinovi. Vahdeta je 17. decembra 2000. umrla u 30. godini života.
– Od prerane smrti supruge napustio sam i posao kako bih se posvetio sinovima. Oni su bili mali, pa sam im morao kuhati, raditi sve po kući što je radila njihova rahmetli majka. Živjeli smo od socijalne pomoći. Nije nam bilo lako. Stariji sin Semir trenirao je fudbal, a Emir košarku. Preteško je bilo odgajati ih bez majke, jedinu utjehu nalazili su u sportu. Izrasli su u divne, pametne ljude i ponosan sam zbog toga – rekao je Nedžad.
Za godinu u dresu BiH
Emir Sulejmanović karijeru je počeo u ljubljanskoj Union Olimpiji, da bi 2013. postao član slavne Barcelone. Igrao je za B-tim katalonskog giganta, a ovu polusezonu proveo je u italijanskoj ekipi Orlandina Basket na posudbi.
Mladi krilni centar Barcelone u dosadašnjoj karijeri nastupao je za selekciju Finske i nakon poziva da igra za državu u kojoj je rođen, nije mnogo razmišljao. No, prema pravilima FIBA-e, mladi igrač ne može promijeniti sportsko državljanstvo bez saglasnosti zemlje za koju je prethodno igrao ili eventualne odluke krovne evropske košarkaške organizacije.
Finci, koji su razočarani Emirovom odlukom da igra za BiH, odlučni su u svojoj namjeri da mu ne dopuste da nastupa u dresu košarkaške selekcije BiH dok ne napuni 21 godinu, kada će biti oslobođen svih obaveza prema Košarkaškom savezu Finske.