Bivši član Predsjedništva BiH u dva mandata Nebojša Radmanović počinio je još goru moralnu nepodopštinu od svoje stranačke kolegice Dušanke Majkić. Kako smo objavili u pretprošlom broju Slobodne Bosne, SNSD-ova zastupnica Dušanka Majkić otišla je u penziju na samo jedan dan kako bi ispunila formalne uvjete za visoku otpremninu (32.000 KM), nakon čega se već sutradan ponovo zaposlila u Parlamentu BiH s mjesečnom plaćom većom od 5.000 KM. Njen stranački kolega Nebojša Radmanović uzeo je otpremninu u iznosu od 34.000 KM, mada stvarno ni jednog dana nije proveo u penziji!
PENZIJA „PO SILI ZAKONA“
Naime, u trenutku kada mu je izdato rješenje o prestanku radnog odnosa u Predsjedništvu BiH i odlasku u starosnu penziju po sili zakona zbog navršenih 65 godina života, Radmanović je već bio izabran za delegata u Dom naroda Parlamenta BiH iz RS-a. Rješenje o penzionisanju Radmanoviću je izdato 14. novembra 2014. godine, dakle samo tri dana nakon što je Skupština RS-a izabrala Radmanovića za jednog od pet delegata u Domu naroda Parlamenta BiH iz manjeg entiteta. Osim toga, u tom trenutku, Radmanović je bio na „bijelom hljebu“ i nakon konstituiranja Doma naroda ponovo je zasnovao profesionalni radni odnos, što znači da ni jednog dana nije proveo u penziji!
Praksa isplate otpremnine osobama koje odlaze u penziju naslijeđena je iz prethodnog režima socijalističkog samoupravljanja i zamišljena je kao materijalna podrška tek penzioniranim radnicima koji su prestali primati plaću a još nisu počeli primati penziju. Taj međuprostor znao je potrajati i do šest mjeseci, pa je osmišljen institut otpremnine kako bi radnici koji su tek otišli u penziju imali od čega živjeti. Uobičajeni iznos otpremnine bio je šest prosječnih plaća u državi.
IZIGRANI KRITERIJI
U konkretnom slučaju, Radmanović bi po „starom sistemu“ za odlazak u penziju dobio nepunih 5.000 KM, koliko približno iznosi šest prosječnih plaća u državi. No, Radmanović dolazi iz privilegiranog sloja državnih funkcionera koji su kod određivanja vlastitih privilegija i pogodnosti bili široke ruke. Oni su sebi odredili otpremninu u iznosu šest vlastitih plaća, pa je tako i Radmanović na ime otpremnine, umjesto 5.000 KM, dobio sedam puta više – tačno 34.104. KM! U rješenju koje mu je izdato 14. novembra, ekplicitno se navodi da će Radmanoviću biti isplaćen iznos u visini šest ostvarenih neto plata koje su mu isplaćene šest mjeseci prije donošenja ovog rješenja, ili pak „šest prosječnih neto plata iz prethodne godine isplaćenih u BiH ako je to za njega povoljnije“. Naravno da je Radmanović izabrao prvu opciju, mada se ni formalno ni suštinski nije kvalificirao ni za prvu ni za drugu opciju. Kako smo rekli, u trenutku kada je s blagajne Predsjedništva BiH pokupio otpremninu u iznosu od 34 hiljade KM (njegova osnovna plaća 5.684 KM pomnožena sa šest), uopće nije bio u penziji već na „bijelom hljebu“, odakle je mjesec-dva kasnije ponovo zasnovao profesionalni radni odnos kao imenovani državni funkcioner s plaćom većom od 5.000 KM. Radmanović dakle nakon isteka mandata i „odlaska“ u starosnu penziju, nije bio ni dana bez plaće državnog funkcionera, jer je tokom trajanja „bijelog hljeba“ uredno primao plaću u punom iznosu, dakle 5.684 KM. Nakon isteka „bijelog hljeba“, ponovo je zasnovao radni odnos, ovoga puta u Parlamentu BiH, odnosno u Domu naroda. U njegovom slučaju, isplata otpremnine nema nikakvog socijalnog opravdanja jer Radmanović ni jednog dana nakon „odlaska“ u penziju nije prestajao primati funkcionersku plaću.