Zoran Dujaković, inovator iz Banje Luke, od kako zna za sebe nešto pravi, ali zvanično se inovatorstvom počeo baviti 2007. godine od kada niže uspjehe na svjetskom nivou. Za nekoliko godina za svoj rad dobio je niz priznanja među kojima je 49 internacionalnih medalja.
Njegova prva inovacija, od koje je sve počelo, je mobilna skela za rad na svim visinama.
“Riječ je o inovaciji koja omogućava da izađete kroz prozor, naprimjer, na petnaestom spratu, nosi 500 kilograma, i možete da radite vani kao da imate balkon”, objašnjava Dujaković.
Trenutno ima devet priznatih patenata u Bosni i Hercegovini. Na pitanje kako dolazi na ideje šta da inovira, Dujaković je za Anadolu Agency (AA) odgovorio da je ključ u problemu.
“Kada znate šta je problem imate 50 odsto rješenja. Dalje samo idete sistemom eliminacije, šta možete da uradite da bi taj vaš problem rješili”, rekao je on i dodao da je nemoguće da nekome odjednom padne napamet nekakav patent.
Jedan od problema kojim se bavio bila je i imobilizacija povreda i lomova. Kada je njegov sin polomio ruku, Dujaković je uvidio da je aktuelna imobilizacija zaista problem, pošto se nije mogao ni počešati, istuširati… Zbog toga je napravio materijal u vidu rešetke, nazvao ga “univerzalni ortopedski ultralaki imobilizator”, a ovaj patent je na nekoliko sajmova proglašen kao najbolji rad u svijetu.
Imao je još patenata vezanih za visinske radove, te autoindustriju. Kaže da je tržište posebno rigorozno za patente iz domena medicine.
“U svijetu većina patentnih prijava upravo ide baš u taj domen medicine, lijekovi, pomagala i tako dalje. Napravio sam rad koji je na tri ili četiri sajma proglašen za najbolji u svijetu, dobio sam recimo sedam zlatnih medalja za njega, pokušao sam komunicirati neke naše farmaceutske kuće gdje su mi bukvalno spuštali slušalicu nakon predstavljanja. Nije mi to ništa neobično, to je tako”, kaže Dujaković.
Najviše emocija ga veže upravo uz prvi patent, mobilnu skelu, jer je sa njom počeo da radi u okviru svog speleološkog kluba “Gremlini”, zahvaljući čemu su mogli kupiti opremu za klub.
“Izlagao sam na nekim domaćim sajmovima gdje sam uglavnom bio minorno nagrađivan ili nisam nagrađivan i onda sam počeo izlagati u svijetu. Kao Banjalučanin u Banjaluci sam dobio srebrnu medalju, a zlatnu medalju u Strazburu, Parizu, Varšavi, Ženevi i tako dalje. Za naredni rad koji sam izložio dobio sam bronzanu medalju, pa sam dobio tri ili četiri grand prixa u svijetu i sedam zlatnih medalja za isti rad”, kaže Dujaković.
Svoje ideje realizuje u maloj radionici, gdje siječe i vari. Najviše poslova radi sam, a ako nešto stručno treba uraditi onda angažuje majstora. Kaže nije mu problem potražiti pomoć i savjet, kada treba.
“Vrtite stalno tu ideju u glavi i onda idete sistemom eliminacije. Ako možete samo skontati taj detalj da shvatite preticanje u problemima, šta se sve može dogoditi kao problem kad nešto napravite, samo idete u tom smjeru i uvijek naiđete na neko dobro rješenje”, izjavio je Zoran Dujaković.
Ideja koju trenutno “vrti” je nosač za univerzalnu turbinu, a u toku su pripreme, varenje konstrukcije… Više detalja nije nam mogao otkriti jer je to u domenu intelektualne svojine. Naime, uprkos zaštiti patenata ovaj inovator već se susretao sa krađom radova.
“Taj imobilizator koji sam napravio, za koji uglavnom niko nije bio zainteresovan, našao sam na internetu da je neki momak počeo da ga pravi preko 3D štampača i proglašen je kao jedan od najbolji radova u svijetu trenutno, kao njegova ideja. Javio sam mu se mailom, objasnio mu situaciju i nije mi se nikada javio poslije toga. U inostranstvu je dosta to zakonom regulisano, navjerovatnije pokušava da nađe praznine u svemu tome, u okviru patentne prijave, ako nisam napisao da taj rad može da se pravi u 3D štampaču, on će ga možda izvući tu preko dobrog advokata”, kaže Dujaković.
Pitali smo ga i za sajmove inovacije za najmlađe, na šta nam je objasnio da ovakve sajmove prati niz problema, zbog čega patentna prijava mora biti prioritet svim inovatorima, pa čak i najmlađima.
“Svi ti radovi koji se izlažu na bilo kom sajmu, dosta ljudi ne zna da u momentu kada ga je izložio, bez obzira što je to njegov rad, da on više nema pravo na njega, ako nije uradio patentnu prijavu. Vi nešto napravite, snimite i pokažete na televiziji, međutim, sutra neko dođe prepiše vaš rad identičan i vi ga više ne možete zaštititi jer već postoji na tržištu. Nije bitno što je to vaš rad i vi ste ga prikazali, nije urađena patentna prijava i gotovo. Uglavnom, kod nas se događa stalno ta situacija da jednostavno pokupe tu djecu, naprave programe, nekakve idejice, oni to izlože i daju nekome na korištenje. To više ne može da se koristi, i ko god je to napravio nema nikakve koristi od toga. I ljudi koji to organizuju to ne znaju”, objasnio je Dujaković.
Kaže da se na zapadu može živjeti od inovatorstva, ali u Bosni i Hercegovini ne.
“Kod nas je to uglavnom, upotrebiću ružan izraz, ‘kokošarenje’, jedini pomak u svemu tome je što ministarstva na nivou Republike Sprske i Bosne i Hercegovine povremeno daju određena sredstva za pomoć inovatorima. Međutim, da je neko zainteresovan za ovo čime se mi bavimo – ne. Recimo ode se na neki svjetski sajam inovacija, gdje bukvalno inovatori iz Bosne i Hercegovine budu najzapaženiji, najbolje nagrađeni, jednostavno niko ne da novac za funkcionisanje udruženja, a kamo li šta drugo. Tako da jednostavno mislim da smo mentalno poprilično niski”, rekao je Dujaković i dodao da niko nije zainteresovan za ulaganje jer ne može brzo i lako zaraditi.
Inače, Dujaković, osim internacionalnih medalja, dobitnik je i Ordena predsjednika RS, Aprilske nagrade i plakete grada Banja Luka.
Internacionalni je instruktor ronjenja i speleologije, a član je i MENSE, Svjetskog udruženja za natprosječno inteligentne. Najmlađi je član Akademije izumitelja i naučnika Srbije, dobrovoljni davalac krvi, učesnik brojnih humanitarnih akcija, aktivan je i u Gorskoj službi spašavanja.
“Letim paraglajderom, mada nekoliko godina nisam letio, jer sam bio u Avganistanu, radio sam tamo tri i po godine kao profesionalni kerovođa”, rekao je Dujaković i dodao da čovjek ako želi, sve može stići.
Sa koeficijentom inteligencije (IQ) od 156, Dujaković kaže da još “slovi kao zvanično najpametniji u porodici”, jer njegov sin ima 148 IQ.
“Supruga, kćerka i sin su isto inovatori i izlagali su neke svoje radove na internacionalnim sajmovima i dobro su prošli, sin je proglašen kao najbolji mladi talenat Bosne i Hercegovine”, kaže Dujaković.
Na pitanje otkud u Afganistanu, on kaže da mu je posao za američku kompaniju predložio prijatelj, jer je ranije radio sa psima. Pristao je zbo teške situacije, kredita i školovanja djece. U Kabulu je upoznao Neila Armstronga, prvog čovjeka na Mjesecu, Eugena Cernana, komandira Apollo 17, Jima Lovella, Apollo 13, Chucka Yeagera, prvog čovjeka koji je letio brže od zvuka, te jednog od najvećih živućih novinara u Americi Davida Hartmana.
“Ono što me oduševilo je koliko su ti ljudi normali, prirodni, koliko s njima možeš normalno popričati, bez obzira na moj nedostatak engleskog jezika. Kod nas ne možeš prići pomoćniku sekretara mjesne zajednice da nema bodigarda. To mi je jedno od ljepših iskustava tamo”, rekao je Dujaković.