U nastavku možete pročitati 26 spornih tačaka sindikata, ali i najčešće odgovore koje su na njih dali ekonomski stručnjaci prilikom svojih javnih istupa.
1.Lakše otkazivanje ugovora o radu, naročito radnicima sa promijenjenom radnom sposobnošću (invalidi II kategorije) i sindikalnim povjerenicima kroz institut sudske odluke koja mijenja saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno saglasnost ministarstva. Ovim se poslodavcu osigurava dodatna alternativa na putu do otkazivanja ugovora o radu ovoj kategoriji radnika, koji su najvećem broju poslodavaca “trn u oku”.
-ODGOVOR: Nije tačno. Radnicima sa promijenjenom radnom sposobnošću poslodavac je dužan ponuditi novi ugovor o radu za poslove za koje je sposoban. Zatim ga prekvalifikovati i rasporediti na drugi posao pa tek nakon svega toga razmotriti mogućnost otkazivanja ugovora.
2.Uvodi se mogućnost otkaza radniku koji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od 6 mjeseci, ako poslodavac kaže da je prestala potreba za njegovim radom ili je angažovao drugog radnika. Ovo znači da radnici, ako prođe ovakvo rješenje, neće smjeti otići na bolovanje.
-ODGOVOR: Nije tačno. Radnik koji bude na bolovanju do 6. mjeseci ima zagarantovano isto radno mjesto. Ako bolovanje traje duže od 6. mjeseci radnik može biti raspoređen na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim kvlaifikacijama.
3. Zadržano, pa čak i dodatno pogoršano, loše rješenje iz važećeg Zakona o radu koje poslodavcima omogućava zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno njihovo zaključivanje bez ograničenja, uz pravljenje formalnih prekida između dva ugovora kako ne bi prešli rok od dvije godine. Pogoršanje se odnosi na trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme koje je, prema prijedlogu, tri umjesto sadašnjih dvije godine.
-ODGOVOR: Zadržane su iste odredbe o ugovoru na određeno. Uvedeno je ograničenje trajanja ugovora na određeno do maksimalno 3 godine. Ovo je kompromisno rješenje jer su poslodavci zahtijevali rok od 5 godina.
4. Iako je u svim ranijim verzijama novog zakona radno vrijeme sa prekovremenim radom bilo ograničeno na 48 sati sedmično (EU direktiva o radnom vremenu), Prijedlog je ostavio rješenje iz važećeg zakona prema kojem radno vrijeme sa prekovremenim radom može trajati 60 sati sedmično.
-ODGOVOR: Zadržano je rješenje iz prethodnog zakona, prošireno je za zaštitom maloljetnika i zaštitom trudnica.
Maloljetnik ne može raditi na opasnim poslovima
5. U odredbi koja govori o zaštiti maloljetnika uvodi se mogućnost otkaza maloljetniku koji ne može da radi na teškim i opasnim poslovima, ako poslodavac kaže da za njega nema drugih odgovarajućih poslova.
-ODGOVOR: Nije tačno. Maloljetniku je svakako zabranjeno da radi na ovakvim poslovima. Ako inspektor rada utvrdi da radi, zabranit će takav rad a poslodavac mu je dužan ponuditi novi ugovor o radu za poslove za koje je sposoban. Zatim ga prekvalifikovati i rasporediti na drugi posao pa tek nakon svega toga razmotriti mogućnost otkazivanja ugovora.
6. Produžen je prekluzivni rok u kojem poslodavac radniku može dati izvanredni otkaz ugovora o radu (kod težeg prestupa) sa sadašnjih petnaest dana na šezdeset dana, a najduže godinu dana od učinjenog prestupa.
-ODGOVOR: Radi se o otkazu ugovora koji je isključivo skrivljen od strane radnika. Ovim je čak i produžen rok subjektivni i objektivni za otkazivanje takvog ugovora.
7. Smanjen je rok u kojem zaposlenik može podnijeti tužbu protiv poslodavca sa sadašnjih godinu dana na devedeset dana od učinjene povrede prava, uz uvođenje eksplicitne obaveze radniku da se prije podnošenja tužbe mora obratiti poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava (član 114. st. 3)
-ODGOVOR: Rok za podnošenje tužbe od 90 dana je sasvim dovoljan. Uvodi se institucija prvenstveno zaštite prava kod poslodavca. Ako takva zaštita ne bude ostvarena ostaje zaštita pred sudom tako da su prava u potpunosti zaštićena. Pokušaj zaštite kod poslodavca je dobra opcija jer će smanjiti broj tužbi pred sudom i ubrzati zaštitu radnika.
8. Smanjena je otpremnina u slučaju tzv. tehnološkog viška radnika – sa sadašnjih 1/3 plaće za svaku godinu radnog staža kod poslodavca na maksimalno 6 prosječnih plaća. Dakle, nakon 30 godina rada možete dobiti otkaz uz otpremninu od nekoliko hiljada KM. Ništa drugo do jeftinije otkazivanje ugovora o radu.
-ODGOVOR: Ovo je djelimično tačno jer je samo ograničena isplata više od 6 otpremnina. Dosada su isplaćivane enormno visoki iznosi otpremnina prema kolektivnim ugovorima što je prouzrokovalo veliki broj tužbi na sudu. Sadašnja praksa po kolektivnim ugovorima je da se isplaćuju 3 prosječne plaće kod slučaja otpremnine.
9. Predviđeno je zaključivanje kolektivnih ugovora na određeno vrijeme, uz ograničenje produženog važenja istih na 90 dana, što je neuporedivo lošije od važećeg rješenja.
-ODGOVOR: Ovo rješenje je apsolutni imperativ od kojeg Vlada ne odustaje, uvjet je i međunarodne zajednice. Kolektivni ugovori kao i svi drugi ugovori moraju imati rok trajanja i biti razmatrani s vremena na vrijeme. Sadašnji kolektivni ugovori se moraju suspendirati jer su loši i prouzrokovali su veliku štetu budžetu.
10. Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da bude pripravan odazvati se pozivu poslodavca na posao kad ovaj to zatraži, što je novi institut. Dakle, kad radnik nije na poslu, a poslodavac mu uvede obavezu pripravnosti, mora da sjedi kraj telefona za slučaj da ga poslodavac pozove na posao u bilo koje doba. Šta je sa odmorom između dva radna dana, sedmičnim odmorom, godišnjim odmorom? Novi zakon o tome ne govori.
-ODGOVOR: Obaveza pripravnosti za rad će biti regulisana kolektivnim ugovorima. Radi se o strogo hitnim i vanrednim društvenim situacijama koje ne remete odmore.
11. Briše se odredba o minimalnom godišnjem odmoru od 24 dana za maloljetnike.
-ODGOVOR: Novim rješenjem svi radnici su izjednačeni i povćan je broj dana godišnjeg odmora na minimalno 20 do maksimalnih 30 radnih dana. U konačnici kalendarski radi se o mnogo većem broju dana.
12. Briše se i odredba o godišnjem odmoru za radnike koji rade na radnim mjestima sa posebno štetnim i opasnim uslovima, koji po važećem zakonu imaju pravo na godišnji odmor od minimalno 30 radnih dana.
-ODGOVOR: Novim rješenjem svi radnici su izjednačeni i povćan je broj dana godišnjeg odmora na minimalno 20 do maksimalnih 30 radnih dana. U konačnici kalendarski radi se o mnogo većem broju dana.
Pravo zadržano iz postojećeg zakona
13. Član 56. Prijedloga zakona u koliziji je sa članom 25. stav 3. Zakona o zaštiti na radu.
-ODGOVOR: Članom 56. propisuje se obaveza radnika da poslodavca obavijesti o bolesti koja ga onemogućava u izvršavanju radnih obaveza. Član 25. stav 3 Zakona o zaštiti na radu propisuje da je radnik o svojoj bolesti dužan obavijestiti zdravstvenu organizaciju. Članovi nisu u koliziji jednostavno će radnik obavještavati i poslodavca i zdravstvenu organizaciju. Troškove ljekarskog pregleda svakako snosi poslodavac.
14. Ograničava se, potpuno nerezonski, maksimalna dužina trajanja godišenjeg odmora na 30 radnih dana, što bi trebalo biti prepušteno kolektivnim ugovorima.
-ODGOVOR: Nije tačno da ovo treba biti prepušteno na uređivanje kolektivnim ugovorima. Ograničenje je sasvim razumno jer se radi o radnim danima.
15. Članom 50. stav 3. Prijedloga je eksplicitno propisano da radnik koji nije iskoristio prvi dio godišnjeg odmora u toku kalendarske godine, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu, bez obzira na razloge nekorištenja odmora (npr. poslodavac mu uopće nije omogućio korištenje godišnjeg odmora).
-ODGOVOR: Ovo rješenje je zadržano iz postojećeg zakona. Samo je u zakon uvedena odredba da ako sa korištenjem godišnjeg odmora nije započeto u kalendarskoj godini ne može se prenijeti u narednu godinu što je i do sada bila praksa. Poslodavac je dužan radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora u toku kalendarske godine tako da ova konstatcija ne stoji.
16. Članom 129. stav 1. prijedloga propisano je da reprezentativnost sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac, što je potpuno nelogično rješenje i može biti predmetom zloupotrebe. Odredba stava 5. ovog člana prema kojoj o reprezentativnosti može odlučiti fedralno ili kantonalno ministarstvo rada, ako odluku o reprezentativnosti u propisanom roku ne donese poslodavac, nije dovoljna zaštita.
-ODGOVOR: Ovom odredbom je propisano da reprezentativnost utvrđuje poslodavac na zahtjev sindikata. Također su strogo prpoisani i uvjeti za reprezentativnost. Pored toga odredbe o reprezentativnosti čl 122. do 136. su svakako privremenog karaktera dok se ne donese zakon o preprezentativnosti sindikata u čemu će učestvovati svi partneri ESV.
17. Članom 55. stav 3. Prijedloga je propisano da radnik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene mjere predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu. Međutim, članom 48. stav 3. Zakona o zaštiti na radu je propisano da radnik ima pravo da odbije da radi ako smatra da mu prijeti opsanost po život i zdravlje, što je daleko bolje rješenje iz perspektive radnika.
-ODGOVOR: Propisi o sigurnosti i zaštiti na radu su svakako i Zakon o zaštiti na radu koje su poslodavci dužni primjenjivati, ovo je samo sugestija sindikata.
18. Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da radi na poslovima za koje nije zaključio ugovor o radu i do 60 dana u toku kalendarske godine na zahtjev poslodavca, pa bili to i slabije plaćeni poslovi. Poslodavac uvijek može reći da je u pitanju opravdana potreba posla, jer naravno on o tome odlučuje.
-ODGOVOR: Nije tačno. Radnik samo u hitnim slučajevima koji su strogo propisani može biti raspoređen na drugo radno mjesto najduže do 60 dana u toku godine. Plaća se obračunava na osnovu radnog mjesta za koje ima zaključen ugovor.
Rad nacrno
19. Obavezu donošenja pravilnika o radu imaće poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika, kao i obavezu izrade programa zbrinjavanja viška radnika u slučaju otkazivanja ugovora za više od 5 radnika (sadašnji član 98. važećeg zakona). Prema važećem zakonu, takvu obavezu ima poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika. Dakle, biće neuporedivo povećan broj poslodavaca koji neće imati obavezu donošnja pravilnika o radu, nego će o svim pravima i obavezama radnika odlučivati kako im bude volja, kao i o tzv. tehnološkom višku.
-ODGOVOR: Primjenjeno je kompromisno rješenje jer je zahtjev sindikata je bio da to ostane 15 radnika, zahtjev poslodavaca je bio da to bude 50 radnika. Vlada je intervenirala primjenjujući sredinu između ova dva zahtjeva.
20. U strukturi plaće naći će se dio koji se odnosi na tzv. radni učinak, a ocjenu radnog učinka će, naravno, davati poslodavac. Posebno je pitanje kako će se radni učinak mjeriti na poslovima koji nisu normirani, a velika većina nije. Također, uvodi se novi pojam – “radne vještine”, koje će, također, biti od utjecaja za određivanje visine plaće, ali i prava na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti. O tome koliko je ko “vješt”, šta god to značilo, opet će odlučivati poslodavac.
-ODGOVOR: Radi se o međunarodnim standardima određivanja strukture plaće. Ovo sa ciljem razdvajanja rada od nerada i adekvatnog vrednovanja stvarnog rada zaposlenika u toku radnog vremena. Jedan je od uvjeta međunarodne zajednice za ugrađivanje u ovaj zakon.
21. U članu 96. Prijedloga zakona koji se odnosi na otkaz ugovora o radu iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga izbačena je izuzetno bitna zaštitna odredba stava 2. člana 87. važećeg zakona, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ukoliko se s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika ne može osnovano očekivati od poslodavca za zaposli radnika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima.
-ODGOVOR: Nije tačno jer su iz člana 96. stav 2. izbačene samo riječi „ukoliko se s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika“ jer su neodređene i diskriminiraju velike poslodavce da u slučaju restrukturiranja posla ne mogu smanjiti broj zaposlenih.
22. Član 119. Prijedloga zakona u koliziji je sa članom 2. Zakona o vijeću zaposlenika.
-ODGOVOR: Nakon usvajanja ovog zakona u Parlamentu FBIH uslijediće izmjena Zakona o vijeću zaposlenika u smislu broja radnika koji imaju pravo formirati vijeće zaposlenika kod poslodavca. U tekstu zakona o radu stoji da je to 30 radnika, a u zakonu o vijeću zaposlenika 15 radnika. Ovo je također kompromisno rješenje jer je zahtjev sindikata bio da to ostane 15 radnika, zahtjev poslodavaca je bio da to bude 50 radnika. Vlada je intervenirala primjenjujući sredinu između ova dva zahtjeva.
23. Izbrisane su odredbe kojim Inspekcija može zabraniti rad poslodavcu ukoliko zatekne radnika bez ugovora o radu, onemogući inspektora u provođenju inspekcijskog nadzora, radnika ne prijavi na obavezno zdravstveno osiguranje. onemogući inspektora u provođenju inspekcijskog nadzora, radnika ne prijavi na obavezno zdravstveno osiguranje.
-ODGOVOR: Ove odredbe su bile samo prijedlog sindikata i nisu izbrisane već nisu uvažene jer su u suprotnosti sa Zakonom o inspekcijama u FBiH. Suvišne su u Zakonu o radu obzirom da Zakon o inspekcijma u FBiH reguliše rad inspektora rada i postupanje sa poslodavcima koji krše odredbe zakona po pitanju neprijavljivanja radnika. Ovim odredbama pokušano je zabraniti rad poslodavcu u potpunosti ako se otkriju nepravilnosti, što je nedopustivo obzirom da bi se time uništilo poslovanje većeg broja poslodavaca.
24. Izbrisana je odredba kojom se poslodavcu ostavlja rok od 15 dana da otkloni nedostatke ukoliko se kod njega zatekne radnika bez ugovora o radu.
–ODGOVOR: Ovo je regulisano kaznenim odredbama Zakona o radu koje su u značajnoj mjeri pooštrene za poslodavce koji ne poštuju zakon, naročito za one koji zapošljavaju radnike na crno.
Kolektivni ugovori
25. Članom 138. Prijedloga zakona uskraćena je mogućnost da se granski kolektivni ugovori zaključuju za javna preduzeća.
-ODGOVOR: Nije tačno. Granske i pojedinačne kolektivne ugovore mogu zaključiti svaki reprezentativni sindikat i poslodavac.
26. Na kraju, najveća opasnost – odredba člana 182. stav 2. Zakona, prema kojoj se svi kolektivni ugovori moraju uskladiti sa zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu zakona, a ako se ne usklade prestaje njihova primjena. Dakle, ako ne žele da ostanu bez kolektivnih ugovora, sindikati će izmjene morati prihvatiti po principu “uzmi ili ostavi”. Plaće, koeficijenti, dodaci na plaće, naknade plaće i naknade koje nemaju karakter plaće, otpremnine, regres, itd. – sve su to prava koja su regulisana kolektivnim ugovorima, a koja dolaze pod znak pitanja ukoliko nestane kolektivnih ugovora, odnosno o tome će samostalno odlučivati poslodavac.
-ODGOVOR: Konstatacija nije tačna. Sindikati imaju rok od 90 dana da sa poslodavcima usklade kolektivne ugovore ako žele pregovarati što je dovoljn rok da usaglase stavove. Dodat je i stav 3. ovog člana prema kojem Vlada FBiH može produžiti trajenje kolektivnih ugovora za još 90 dana ako bude potrebe, što znači da bi sindikati i poslodavci imali i do 6 mjeseci da usklade nove kolektivne ugov ore što je sasvim dovoljno.
-Ovo je ponovljeno kao pod stavkom 9. Ovo rješenje je apsolutni imperativ od kojeg Vlada ne odustaje, uvjet je i međunarodne zajednice. Kolektivni ugovori kao i svi drugi ugovori moraju imati rok trajanja i biti razmatrani s vremena na vrijeme. Sadašnji kolektivni ugovori se moraju suspendirati jer su loši i prouzrokovali su veliku štetu budžetu.