Potraga za poslom u Bosni i Hercegovini godinama se ne ograničava na prilike koje nude zavodi za zapošljavanje. Aktivni tragači za poslom sve više se okreću privatnim posredničkim agencijama.
Zbog zastarjelog zakonodavstva, Federalni Zavod za zapošljavanje ne može voditi proaktivnu politiku posredovanja između poslodavaca i radnika, javlja Marin Veršić, novinar Al Jazeere.
Rabija Hrvačić nezaposlena je od 2000. Kao robna tehničarka, ima 24 godine radnog staža. No, u 63. godini sumnja da će pronaći novi posao.
Ipak, odaziva se redovno pozivima Zavoda za zapošljavanje.
“Desetog marta 2000. evo sad je 2015, dva puta su me pozvali, dali broj telefona i rekli da će me nazvati, ali nisu me uopće pozvali za posao, ništa”, kazala je ona.
U uvodnim riječima na internetskoj stranici Federalnog zavoda za zapošljavanje stoji da je toj instituciji jedan od glavnih zadataka posredovanje među poslodavcima i nezaposlenima. No, s 22 radna mjesta na raspolaganju u 32 kategorije, jasno je da ima druge prioritete.
“Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, u svibnju je u toj zemlji bilo 537.000 nezaposlenih. Najviše ih je u entitetu Federacija BiH, više od 385.000, a nešto manje u drugom bh. entitetu Republici Srpskoj, 139.000. U Distriktu Brčko, bilo je 12.000 nezaposlenih”, javlja Veršić.
I tu je prvi problem. Službene statistike ne odgovaraju stvarnom broju ljudi bez ikakvog posla. Još niko nije napravio jasnu distinkciju između aktivnih i neaktivnih tražitelja posla.
Zastarjeli zakoni
Osim toga, u Federalnom zavodu, navode da je Zakon o posredovanju zapošljavanja i socijalne sigurnosti osoba prestar. Datira od 2001. i, tvrde, nametnuo ga je visoki predstavnik u BiH.
Haris Čuljević iz Federalnog zavoda za zapošljavanje je kazao: “Nažalost, prema tom zakonu kojim je regulirano naše funkcioniranje, materijalna i socijalna sigurnost ima apsolutni prioritet. Bitno je naglasiti da je Federacija BIH vjerojatno jedina teritorija u Evropi gdje nezaposlene osobe preko javnih službi ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje .”
U privatnoj agenciji za posredovanje, koja ima potpisan Memorandum o saradnji sa Zavodima oba entiteta, kažu da je u Federaciji prije svega problem nemogućnost filtriranja kandidata i njihovih vještina, da bi se došlo do najboljeg radnika na tržištu.
“Na temelju informacija kojih imaju, resursa kojih imaju, lokacijskih resursa kojih imaju, u svakoj općini, gradu, entitetu, kantonu, imaju osobu, kancelariju, sve operativne stvari, mogli bi uraditi zaista velike stvari, ali samo slušajući potrebe poslodavaca”, ocijenio je Benjamin Kadić sa portala za zapošljavanje Posao.ba
Nerazvijena baza podataka, zastarjele metode i informacijsko-komunikativni sistemi, te slaba koordinacija, manjkovosti su na koje ukazuje i nevladina udruga Centri civilnih inicijativa u svojoj studiji “Posao narodu”.
Upozoravaju da dvije trećine rashoda Federalnog Zavoda, odnosno 50 miliona eura, ne ide za politike zapošljavanja, već na dokup radnog staža, administriranje zdravstvenog osiguranja, penzije, i niz drugih poslova koje ne bi trebale biti prioritet te institucije.
Adis Arapović iz CCI-ja je kazao: “Dakle, kad ih rasteretite ljudski, finansijski, vremenski i materijalno oni će moći barem polovinu svojih resursa potrošiti na ono što im je svrha, a to je da pomažu i poslodavcima, i ljudima koji traže posao.”
Do tada, sredstva će se trošiti na sistem koji priznaje da ne može voditi razvojnu politiku, već samo pokušava opstati.