Iako nije prva škola u Visokom, ipak je za ondašnje pojmove značila mnogo. Na snimcima se vidi da je to bio mali objekat koji je mogao primiti desetak učenika.Trebalo je devet godina da u školu dođu pravi učitelji. Došli su i onda je broj učenika počeo da raste. Nova škola je napravljena u krugu današnje konfekcije KTK. Ovom prilikom neću da govorim kad je pismenost zagazila među dio stanovnika Visokog , nego kad je škola prestala da postoji.
Primjetno je ovih dana da krova više nema i da je škola „nestala“, odnesena snijegom i kišom, a bila je jedna od prvih školica u našem gradu, značila je u ono doba sigurno mnogo.
U nizu značajnih događaja u Visokom spominje se:
1860.g. izgrađena pravoslavna škola u Visokom .
Danas izgleda jedna obična vijest u nizu sličnih koje govore o napretku koji je mogao značiti veliki uspjeh jedne zajednice koja je imala svoje posebne običaje i želje kao i izlazak iz jednog stanja koje je gušilo ionako duševno i kulturno napredovanje.
Da li je to bila vjerska škola nije potrebno ni pitati, ali treba odati priznanje onima koji su pismenost izvukli iz mračnih i hladnih prostorija dostupnih samo pojedincima kojim je prilika dozvolila da nauče pisati i čitati. Malena i pristupačna bez odžaka, hladna i sumorna u odnosu na ove današnje, ali je bila jedna od prvih. I nema više školice, ubi je nebriga, a dokrajći vrijeme. Ovu smo imali prilike zapamtiti, a šta sa onima koje nismo ni upamtili, a danas znamo samo da su postojale.
Sve što je vrijedilo našlo je svoje mjesto u istoriji. Sprema se neka proslava, a rastanci ipak bole jer se nestanci jednom za svagda upamte.
Krivac, ma vrijeme u njemu dileme i niko više.