Nakon što je Asmir Hodžić poslije neuspjele privatizacije dijela KTK Visoko od strane Preventa 2009. godine preuzeo funkciju direktora nekadašnjeg visočkog giganta od Senada Bilalovića, na osnovu najnovijeg konkursa i odluke Uprave firme svi su izgledi da će ponovo doći do rokade na ovom rukovodećem mjestu. Čeka se odluka i odobrenje sa nivoa Federacije kako bi Senad Bilalović ponovo preuzeo funkciju direktora KTK Visoko. Prema našim saznanjima on to već jeste u ovom trenutku, samo još ne i zvanično. Asmir Hodžić je trenutno u funkciji savjetnika, a već se vratio i na svoje staro radno mjesto, mjesto direktora JPK Gradska Groblja.
Sudbina KTK Visoko najmanje zavisi od Visočana i u nadležnosti je Federacije. Međutim u sazivu prošle federalne vlasti ipak su Visočani mogli riješiti sudbinu ove firme. Naime, resorni ministar bio je Visočanin Vahid Hećo, direktor Agencije za privatizaciju je Visočanin Enes Ganić, direktor je bio Visočanin Asmir Hodžić, a važnu ulogu u cijeloj priči igrao je i Visočanin Osman Ganić, kao član Uprave KTK i kao pomoćnik tadašnjeg ministra Vahida Heće. Svi su redom iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Prije ove gotovo savršene političke vertikale iz Visokog, koja je možda mogla riješiti konačno pitanje KTK Visoko, propala je inicijativa u kojoj je Prevent želio kupiti dijelove KTK za 8,8 miliona KM i preuzeti određeni broj radnika. Po procjeni vještaka predmetni dio prodaje je vrijedio preko 40 miliona KM. Ta se opcija nije svidjela domaćim dušebrižnicima koji su smatrali da KTK može nastaviti normalno raditi i ostvarivati dobit. Istina neki dijelovi možda i jesu mogli, ali isto tako bio je i dio radnika koji je štrajkovao glađu zbog nezadovoljstva. Asmir Hodžić je pokrenuo neke važne stvari stvari oko vraćanja imovine koja je pripadala KTK-u, a koju su krčmili bivši rukovodioci širom bivše Jugoslavije, pa čak i u Češkoj i Njemačkoj.
Senad Bilalović je svakako osoba sa zavidnim iskustvom i neko ko je vodio pregovore sa Preventom oko prodaje dijela KTK sa kojim bi se riješila sudbina velikog broja radnika, kako onih koji žele raditi, tako i onih koji žele u penziju. Pravi potezi sa federalnog nivoa, malo više sluha za posrnulog visočkog giganta i Bilalovićevo dugogodišnje iskustvo u svijetu kožarstva možda iz drugog puta konačno ponude prave odgovore na milione pitanja nezadovoljnih radnika.