Iako se broj dobrovoljnih darivatelja povećao tijekom prošlog desetljeća, u cijelom svijetu još uvijek manjkaju zalihe krvi. Dakle, ako veći broj darivatelja nije popravio taj problem, znanstvenici moraju pronaći drugo rješenje kako bi išli ukorak s potražnjom. Jedna mogućnost koju znanstvenici istražuju je upotreba sintetičkih krvnih nadomjestaka, koji se, ako njihova implementacija bude uspješna, potencijalno mogu dati svakom pacijentu kojem je krv potrebna, bez obzira na krvnu grupu.
Drugi, manje umjetni pristup mogao bi biti proizvodnja zaliha crvenih krvnih stanica u laboratoriju, a već za nekoliko godina trebali bismo dobiti prve rezultate kliničkih istraživanja. Prema britanskom Zavodu za javno zdravstvo, klinička istraživanja provodit će se do 2017. godine i uključivat će transfuzije malih količina, samo nekoliko žličica, u laboratoriju proizvedene krvi kod jedne skupine volontera, a uspoređivat će se s drugom grupom koja će primiti krv dobrovoljnih darivatelja. To bi znanstvenicima trebalo pokazati kakva je izdržljivost stanica primatelja i mogu li one izazvati bilo kakve negativne reakcije u tijelu. Znanstvenici se nadaju da će takva tehnika biti uspješna te da će se pokazati da su takve stanice sposobne ponašati se jednako kao i prava krv.
Iako u ovoj fazi još nije jasno precizirana tehnika kojom će se znanstvenici koristiti za proizvodnju tih stanica, izvijestili su da namjeravaju krenuti s matičnim stanicama uzetim iz koštane srži odraslih donora, a zatim ih potaknuti da se pretvore u crvene krvne stanice koristeći koktele kemikalija koji stimuliraju rast. Ako im to uspije, nadalje planiraju istražiti i neke druge metode koje će koristiti iste početne stanice, nazvane hematopoetske matične stanice, ali umjesto koštane srži, izvor će im biti pupčana vrpca.
Ranije se pokazalo da se oba ova izvora mogu koristiti za stvaranje funkcionalnih crvenih krvnih stanica u laboratoriju, ali problem s kojim se znanstvenici trenutno suočavaju je skaliranje. U ovom trenutku, znanstvenici se bore da bi proizveli puno više krvi od tek nekoliko žličica koliko trenutno uspijevaju proizvesti, a što nije dovoljno za transfuziju. Međutim, to bi svejedno moglo biti dovoljno da bi se pozitivno djelovalo na stanje pojedinaca s određenim krvnim problemima, kao što je primjerice anemija srpastih stanica.
„Namjera ovog postupka nije potpuna zamjena dobrovoljnog darivanja krvi, već pružanje specijalističkog liječenja određene skupine bolesnika”, zaključio je dr. Nick Watkins iz britanskog Zavoda za javno zdravstvo.