Najmanje pola stoljeća smo svjesni da ostaci smeća u oceanima predstavljaju prijetnju divljem životu. A sada, prema istraživanju znanstvenika koji promatraju izloženost divljih životinja otpadu, 99% svih vrsta morskih ptica probavljat će plastiku do 2050. godine. Rezultati su objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Science.
„Po prvi put imamo globalna predviđanja na koji će sve načine sveobuhvatna plastika utjecati na morske vrste”, kaže Chris Wilcox iz Organizacije za znanstvena i industrijska istraživanja Commonwealth. Rezultati su potresni. Svake godine više od 4,8 miliona tona plastike uđe u oceane – vrećice, baloni, plastični čepovi i plastične tkanine sintetičke odjeće nađu put do oceana uz pomoć urbanih rijeka, odvoda i odlagališta otpada. Koncentracija dostiže 580 000 dijelova plastike na jedan kilometar kvadratni te se eksponencijalno povećava. 1960. godine plastika je pronađena u utrobi manje od 5% proučavanih morskih ptica, no taj broj skočio je na 80% u 2010. godini. Ponekad se ptice zabune i pojedu sjajan komad plastike, što poslije izaziva poremećaje probave, gubitak težine i smrt ptice.
Kako bi procijenio rizik od povećane koncentracije plastičnog otpada, Wilcoxov tim izveo je „spacijalnu analizu rizika” tako da je analizirao distribuciju plastičnog otpada i poznate dosege 186 vrsta morskih ptica, od albatrosa do pingvina. Nakon prilagodbe modela, primijenili su to istraživanje probave na raspon od 1962. do 2012. godine. U ovih 5 desetljeća istraživanja, plastika je u probavi pronađena kod 80 od 135 vrsta morskih ptica koje su uključene u istraživanje – što čini 59% vrsta. Plastika odvojena iz mrtvog tijela ptice selice prikazana je na slici ispod. Predmeti su činili 8% težine tijela ptice.
U ovim povijesnim istraživanjima, 29% ptica u prosjeku ima plastiku u probavi. Ako bi se to isto istraživanje provelo danas, tim je procijenio da bi se broj popeo na 90% svih morskih ptica. „Ovo je ogromna količina i jasno ukazuje na katastrofalne posljedice zagađenja plastikom”, dodaje Wilcox. Smatra se da najveći efekt ima plastika u Južnom oceanu, gdje se otpad skuplja na južnim obalama Australije, Južne Afrike i Južne Amerike. Prema ovom modelu Wilcoxovog tima, najrizičnije je područje za divlje vrste Tasmanijsko more, koje se nalazi između Australije i Novog Zelanda.
Alarmantno je da bi plastika u probavi do 2050. godine mogla pogoditi 99% svih vrsta morskih ptica, iako bi se taj broj mogao smanjiti efektnim zbrinjavanjem otpada.