Vanjskotrgovinski deficit BiH u prvih šest mjeseci ove godine iznosio je 3,26 milijarde KM. Istina, trgovinski deficit smanjen je za 5,24 posto u odnosu na isti period prethodne godine, ali je pokrivenost uvoza izvozom i dalje na jako visokoj razini od 57,35 posto.
Dobra vijest je da bh. privreda pokazuje znake života, želi se oduprijeti decenijama dominantnoj ovisnosti o uvozu, manje dobra vijest je da još uvijek ne koristimo potencijale i šanse da značajnije utičemo na odliv kapitala iz zemlje.
Jedna od šansi koja upravo ovih dana postaje sve realnijom opcijom je koncept “kupujmo domaće”. Znam, sve više ljudi koji kupuju domaće i koji se ne libe to javno (po)kazati. Isto tako, znam za sve više kompanija koji dobavljače za proizvodnju svojih proizvoda uzimaju domaće proizvođače i podizvođače.
Ipak, domaći proizvođač i dalje nije konkurentan na domaćem tržištu. Domaćeg proizvođača vole svi, ali tu ljubav javno malo pokazuju. Domaći proizvođač je primoran da kupuje skuplje, a prodaje jeftinije.
Zamazivanje očiju
Domaćeg proizvođača ima na tržištu, tj. na polici, tek toliko da se domaćem kupcu zamažu oči. Da mu se poruči, “pa evo šta hoćete više, ne kupujete ni ove domaće proizvode koji su vam dostupni”. Međutim, to ne može biti logika. Jer, ako je dostupnost proizvoda veća, i prodaja raste. Mnogim bh. proizvođačima je zbog toga postalo lakše izvesti svoju robu nego prodati je na domaćem tržištu.
Ozbiljne ekonomije će učiniti sve da podrže domaćeg proizvođača, jer on je garant njene stabilnosti, očuvanja postojećih radnih mjesta, otvaranja novih, jačanja standarda uposlenih, ali i sistema socijalne zaštite. Još ako domaći proizvođač pokazuje vitalnost, kreativnost i angažman, ozbiljne ekonomije će ga obdariti snagom, pa će i na taj način olakšati i sebi i njemu. Uvažavajući sporazume, potpisane međunarodne trgovinske ugovore, podići će mu do te mjere nivo konkurentnosti da se industrijalcu isplati investirati, razvijati, inovirati, jer od nove vrijednosti koju kreiraju, imat će svi koristi.
Država Bosna i Hercegovina u svim njenim kapacitetima treba javno, nedvosmisleno i odlučno podržati koncept “kupujmo domaće”. Državu i njen aparat čine ljudi, političari, službenici, ali kako je većina preduzeća kod nas u većinskom vlasništvu države, i ogroman broj radnika koji rade za državu.
Vjernost ideji
Drugim riječima, “kupujmo domaće” mora postati državna, tj. javna stvar u svim pojavama i ciljevima ispunjavanja javnog interesa.
Običan svijet, građani, Bosanci i Hercegovci žele kupovati domaće kvalitetne proizvode. Svoj ekonomski patriotizam pokazuju svakim danom puneći svoje potrošačke korpe domaćim brandovima i koristeći usluge domaćih firmi sve više i više.
Međutim, svi koji su na budžetu i svi koji imaju bilo kakvu vezu sa državnom imovinom moraju stati uz ovu ideju. Javno demonstrirati svoje opredjeljenje. Jasno pokazati da su na strani domaće privrede.
Ozbiljne ekonomije će učiniti sve da podrže domaćeg proizvođača, jer on je garant njene stabilnosti, očuvanja postojećih radnih mjesta”
Zašto ne početi od javnih nabavki. Zatim preći na razvojne banke čija će sredstva biti usmjerena na investiranje u podizanje konkurentnosti domaće proizvodnje. I na kraju završiti sa obaveznim “selfijima” predsjednika, premijera, ministara, direktora, šefova sektora, sekretarica, vozača, na kasama sa punim korpama domaćih kvalitetnih brendova.
Dalje, trebaju nam jaki instituti u kojima će se generirati znanje potrebno za razvoj privrede. Država i privreda trebaju upravljati naučno – istraživačkim institutima kako bi bili u stanju pratiti razvoj domaće drvoprerađivačke industrije, sektora proizvodnje hrane, mašinogradnje, i energetskog sektora. Bedasto izgleda situacija da investiramo u obrazovanje mladih stručnjaka koji ne nalaze posao u BiH i odlaze razvijati strane ekonomije.
Dužnost političara
Prevelik je vanjskotrgovinski deficit i preveliki su gubici koje političari pokrivaju kreditima koje će vraćati ustvari oni koji nešto proizvode, svi ostali realno nisu u stanju jer ne proizvode, oni mogu samo trošiti.
A trošiti se može racionalno, korisno, sa smislom, ili bahato, beskorisno i na način da trošite kako biste ispunili sebičan cilj da sami sebi budete svrha. Dakle, prevelike su budžetske rupe, gotovo bez dna, da bi se političari i državni aparat ponašali kao da ih se to ne tiče. Ili se barem stiče takav dojam u javnosti.
Gospodo političari, pokažite da ste na pravoj strani. Zajedno sa građanima ove države. Možda je upravo “kupujmo domaće” šansa za novi početak. Možda je ovo prilika da vam počnu vjerovati.
Država i privreda trebaju upravljati naučno – istraživačkim institutima kako bi bili u stanju pratiti razvoj domaće drvoprerađivačke industrije”
BiH je do 1992. godine bila jedina republika u bivšoj Jugoslaviji koja je imala trgovinski suficit. Ogromni iznosi vanjskotrgovinskog deficita kojeg svake godine bilježimo sada jasan su dokaz da para ima. Ne ulazeći u odgovore na pitanja odakle nam pare, krajnje je vrijeme da se na državnom nivou donese sveobuhvatna strategija za unaprjeđenje konkurentnosti domaće realne ekonomije.
Nizom mjera i naravno snažnom javnom kampanjom “kupujmo domaće” moguće je privredu koja sada pokazuje volju za životom vrlo brzo učiniti snažnim regionalnim ekonomskim liderom, učiniti je dakle onakvom kakva je oduvijek bila.