Zvaničnici jezici u BiH su hrvatski, srpski i bosanski. Tim jezicima je napisan Opći okvirni sporazumu za mir. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik to ne prihvata: “Nema bosanskog jezika, ne mozete vi uzeti odrednicu bosanski, a da nas ne pitate”.
Kako se zove jezik kojim govori bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, dileme nema – bosanski.
U Ustav RS-a donesenom 2001. godine stoji da su službeni jezici u RS-u jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Tada se srpski narod opredijelio da im se jezik zove srpski, Hrvati hrvatski, a Bošnjaci bosanski. 15 godina poslije nekome je palo na pamet da Bošnjaci svoj jezik trebaju zvati bošnjački.
“U RS-u pokušavaju riješeno pitanje otvore i nametnu neke stvari. Dakle, ako oni smatraju da je to jezik bošnjačkog naroda, onda neka nama prepuste kako se taj jezik zove”, naglašava Izetbegović.
Tri ključna simbola jedne države su teritorij, granica i jezik. Ako nemaš jezik, gubiš identitet i zato je posebno kod nas upravo jezik poseban instrument politike.
U skupštini RS-a ne kriju da je jezik političko pitanje, čak je i ministar prosvjete RS-a rekao da čeka politički dogovor, ali nije htio stati pred kamere. A onda su uslijedili arogantni politički stavovi, lingvistički nepismeni, i pozicije i opozicije
“Nema kategorije Bosanac u RS-u”, kaže SNSD-ov Milan Kovač. Išao je ovaj zastupnik dalje pa smo došli i do države: “Bosna nije država, Bosna je konstitutivna zajednica, sastavljena iz dva entiteta”.
Stav prof. dr. Šaćira Filandre je da se Bošnjaci ne mogu složiti s tim da im neko drugi jeziku daje ime. Objašnjava kako je po svim znanstvenim i političkim konvencijama o ljudskim pravima pravo svake narodnosne skupine da ima jezička prava kao dio ljudskih individualnih i kolektivnih prava, pa i pravo izražavanja na vlastitom jeziku i pravo imenovanja vlastitog jezika.
“Osporavanje nekoj skupini – da li ona bila u Bosni ili Kini ili Indoneziji ili Južnoafričkoj Republici – da svoj jezik zapravo naziva imenom koji ona odabere apsolutno je politički i kulturno anahrono”, kaže on.
SDS-ov Vukota Govedarica kaže: “Ne da ne damo da u RS-u postoji bosanski jezik, nego Ustav BiH je definisao koji su službeni jezici u BiH. To je, dakle, srpski jezik, bošnjački jezik i hrvatski jezik”.
Zastupnik Vukota nastavlja: “Problem se očigledno ne može riješiti zato što je ispolitizovan. Ne vidim šta je zaista problem i zašto bi neko htio da govori bosanskim jezikom ukoliko se ova država zove Bosna i Hercegovina”.
Za to vrijeme problem negiranja bosanskog jezika u RS-u poprima sve ozbiljnije razmjere. Čak u 10 općina RS-a djeca ne pohađaju nastavu u školama. Dieca Nedžada Smajlovića, a ima ih četvero, u školu Sveti Sava u Vrbanjcima ne idu već treću godinu – idu u edukativni cenatr u Hanifićima, a upisani su u školu 1. mart u Jelahu.
Godinama u RS-u postoji selektivan pristup bosanskom jeziku – ovdje može, ovdje ne može. U Vrbanjcima nisu nikada imali bosanski, pa čak ni takozvani bošnjački, kakav političari RS-a sada zagovaraju.
“Ja nemam ništa protiv srpskog jezika, ali zivim u BiH i imam pravo na to i da se borim da moja djeca izučavaju bosanski jezik”, kaže Nedžad.
I tako, dok se čeka dogovor, na gubitku su samo djeca. Od ove školske godine u ono malo škola gdje se učio bosanski jezik, Pedagoški zavod Republike Srpske odlučio da promijeni naziv predmeta “bosanski jezik” u “bošnjački”.
Da je sve unaprijed planirano, potvrđuje javnosti poznati tajno snimljeni razgovor premijerke Željke Cvijanović o vrbovanju zastupnika. Rijetko je ko primijetio dio razgovora o jeziku:
“Ja sam htjela tebe pitati možemo li mi sortirati ovu priču da idemo jer mi smo već vrbovali ovog Miloša Kovačevića da krene sa pričom bosanski – bošnjački jezik
“Pa, neka ide, naravno, ko mu brani, ali to je do akademske zajednice da priča i da objašnjava, da se napravi emisija, nešto…
“Ovo nije priča o jeziku, jezik je samo instrument jednog nastojanja da se cijeli prostor RS-a u nominalističkom smislu – od svih toponima i svih oblika simboličkog izražavanja identiteta – ‘srbizira’ u jednom etnički maksimalnom smislu i da se ‘izbaci’ ono što je naslijeđe bosansko i što je zajdničko”, objašnjava Filandra.
Već je postalo stereotip da Dodik kad god mu je gorjelo pod nogama potegne novu priču. Zato i jeste sada jezik, sutra referendum, za mjesec – ko zna. No, ne treba zaboraviti da je suvereno pravo svakog naroda da jezik naziva imenom koje je njemu razumljivo i blisko i da u međunarodnom pravu nasilje nad jezikom spada u genocid.