Kad neko upita gdje se nalazi svemir, prilično je teško odgovoriti na takvo pitanje. Upiremo prstom u nebo pokazujući Sunce i zvijezde, pokušavajući odgovoriti na pitanje koje, zapravo, ne razumijemo u potpunosti.
- Gdje počinje svemir?
Tačno objašnjenje ne postoji; ukoliko pitate kakvog astronoma za tačnu definiciju svemira i gdje on počinje, a gdje završava, vjerovatno nećete dobiti cjelovit odgovor. Ali kako odrediti je li neki pilot astronaut ili nije? Kako znati je li naša letjelica svemirski brod ili ipak nešto drugo?
Nakon velikog broja prijedloga, FAI (Federation Aeronautique Internationale – Međunarodna zrakoplovna organizacija), prihvatila je prijedlog kojeg je iznio američki znanstvenik mađarskog porijekla, Theodore von Kármán, koji je izračunao kako se granica između atmosfere i svemira nalazi 100 km iznad razine mora. Njemu u čast, ta se granica danas zove Kármánova linija.
Važno je razumjeti da ona ne predstavlja nikakvu fizičku granicu, jer se atmosfera zapravo proteže još hiljadama kilometara daleko, ali svakim je kilometrom sve rjeđa, a na otprilike stotinu kilometara nadmorske visine atmosfera postaje prerijetka da bi zrakoplovi mogli letjeti.
Potrebno je napomenuti kako postoje dvije definicije za granicu svemira: prva je već istaknuta Karmanova linija, a koju podržava FAI, a druga je definicija Američkog ratnog zrakoplovstva (USAF), koja granicom svemira smatra nadmorsku visinu od 80,47 km (50 milja).
- Ko je prvi prešao Kármánovu liniju?
Sputnjik se često uzima zdravo za gotovo kao prvi umjetni objekt u svemiru, odnosno prvi objekt koji je prešao granicu svemira, ali to nije tačno.
Sputnjik je prvi umjetni satelit koji je dospio u Zemljinu orbitu; definicija riječi “satelit” kaže da je to tijelo koje orbitira oko nekog drugog tijela, bilo da je prirodnog ili umjetnog porijekla. Da bi neko tijelo dospjelo u svemir ne mora nužno doseći orbitu, dovoljno je da prijeđe granicu svemira.
Kako to historija zorno pokazuje, za velika znanstvena postignuća – nažalost – potreban je rat. Nacistička Njemačka tijekom Drugog svjetskog rata ulagala je golema sredstva u razvoj novih oružja, a jedno od takvih bila je raketa V-2, što predstavlja skraćenicu za Vergeltungswaffe-2 (njem.: oružje osvete). V-2 bila je prvi balistički projektil na svijetu, razvijen s ciljem bombardiranja savezničkih gradova i vojnih baza.
Tijekom probnog lansiranja u 1942. godine raketa je dosegnula visinu od 97 kilometara, čime je gotovo prijeđena granica svemira. Početkom 1944. godine ta je udaljenost udvostručena: dosegnuta je visina od 189 kilometara, a V-2 barem u tih nekoliko minuta leta nije bila zloglasno oružje nego pionir u osvajanju svemira, koji je zauzeo počasno mjesto kao prvi ljudskom rukom izrađen predmet koji je dospio u svemir.