Danas je drijen gotovo zaboravljen kao voće i rijetko se bere i koristi.
To je voćka koja na našim prostorima prva “probehara” u proljeće, čak i prije nego šljiva “rezdelija”, a sazrijeva tek u jesen.
Drijen je grmoliko, oko 6-8 metara visoko drvo. Žuti cvjetovi drijena izrastaju na dugim peteljkama i javljaju se prije listanja, već u mjesecu februaru i martu. Plod je crvena, duguljasta koštunica, kiselkastog i ugodnog okusa, koji sazrijeva tek u jesen.
U Bosni se može naći sve do predjela sa nadmorskom visinom od 900-1000 m. Kod nas se ne gaji ekstenzivno, niti mu se posvećuje neka posebna pažnja. Obično drijen kao samoniklu biljku u svojim voćnjacima imaju samo pojedinci. Međutim, nije svugdje u svijetu tako. Tako, u odnosu na nas, u nekim evropskim zemljama kao što su Francuska, Italija, Poljska, Bugarska, a posebno Ukrajina, drijen se gaji kao voćarska kultura.
U narodu ga cijene i kao lijek protiv različitih bolesti: otoka slezene, osipa na koži, bolesti crijeva, proljeva i groznice,itd. U ljekovite svrhe od drijena se koriste samo plodovi, a rjeđe kora. Plod drijena i kora se mogu prirediti i kao lijekoviti čaj. Kad djeca imaju proljev, pomoći će im pekmez, slatko ili gust sirup od zrelih plodova drijena, a odraslima će pekmez ili drijenov sirup, također, pomoći kod proljeva ili lakših crijevnih tegoba. Medicinski je dokazano da konzumiranje plodova i prerađevina od drijenova blagotvorno utiče na cjelokupno stanje organizma, prvenstveno na regulisanje krvnog pritiska i elastičnost krvnih sudova.
Drijen je u narodu oduvijek bio simbol za zdravlje, pa je poznata i izreka: „Izgleda zdrav kao drijen”.