Posljednje predizborne patke su zaplovile gradom. Kao što ništa nije urađeno konkretno i sa željom da se olakša život u gradu i okolnim selima već samo da se oteža (ukidanje beneficija za prevoz učenika, uvođenje naplate parkinga i svega ostalog, krčmljenje stadiona i drugih javnih i privatnih površina, propasti sporta u Visokom…), tako ni priča o obdaništu ili o rješavanju pitanja nedostatka pitke vode u selima oko Visokog predstavlja samo još jednu patku koja je zaplovila da bi se sama utušila.
Glupo bi bilo očekivati da će više iko nasjesti na predizbornu floskulu o rješavanju pitanja vodosnabdijevanja, jer su se mnogi izbori dobili upravo na obećanju rješavanja pitanja pitke vode, i poslije svakih izbora to se ispostavi kao glavna laž, koja uvijek ponovo oživi pred svake naredne izbore, pa tako i pred ove. Da li je nama lijepo u gradu ili u selima, pitanje je glupo. Lijepo je plaćati parkinge na svakom koraku. Lijepo je plaćati razne participacije i preglede u Domu zdravlja, bez obzira na redovno zdravstveno osiguranje koje plaća svaki zaposleni u ovom gradu. Lijepo je voziti po cestama koje krpi firma koja nema ni čestit valjak, pa grad izgleda kao Staljingrad u vrijeme bitke. Ono što je najgore, to su krediti. Podizati kredite za pravljenje i poprovljanje vodovodne mreže je bezobrazluk koji će koštati naredne strukture koje dođu na vlast. Vodovodi bi se trebali praviti iz redovnih budžetskih i poreznih prihoda, jer danas i budala može uzeti kredit, ali ga ne može vratiti. Ideal svakom slabom političaru je da digne ogroman kredit jer zna da ga on neće vraćati. Ono što će prouzrokovati ovakva politika je totalno robovlasništvo, jer će poslije ovakvih aranžmana neminovno poskupiti i voda i usluge oko vode, pa će se na kraju nametnuti najgore moguće rješenje, a to je privatizacija vodovoda.
Danas je voda svjetski luksuz za koji se bore velike multinacionalne kompanije, a banana države kao što je naša su idealne za provođenje najsvirepijeg plana u historiji čovječanstva, a to je kontrola nad vodom. Bosna i Hercegovina je prebogata vodom, ali novac svjetskih banaka i multinacionalnih kompanije je drag jeftinim i jadnim političarčićima koji će prodat mater za pare. Da se nešto čudno dešava, najbolji dokaz je Sarajevo koje leži na vodi a redukcije su svakodnevna pojava. Cilj je da se napravi problem sa lažnim nedostatkom vode, da se građani isfrustriraju, a onda da neki jeftin političar predloži rješenje u obliku kredita i privatizacije. Onaj ko ne vjeruje, neka se informiše na internetu o stanju sa vodovodima u Australiji, tačnije u Adelaidu, ili u Sjedinjenim američkim državama, gdje su banke i kompanije kupile vodovode, kupili političare koji su donijeli zakone u kojima je zabranjeno skupljati kišnicu, vaditi vodu iz bunara ili iz rijeka, i ugradili automate sa karticama, pa vode ima onaj ko napuni karticu.
Trgovina vodom znači trgovina životom i slobodom. Onaj političar koji predloži bilo kakvu privatizaciju bilo kojeg vodovoda u Bosni i Hercegovini zaslužuje da se pomnoži sa nulom. Visoko leži na vodi i ne treba nikakav kredit i nikakva privatizacija da se to pitanje riješi redovnim putem. Ovo je put kojim nas vode naši lokalni političari, a to je prodaja vode i slobode nekoj stranoj kompaniji koja će nam zabraniti vodu, kišnicu i sve ostalo. Ko ne vjeruje nek se informiše. Za deset godina Visoko će osim gladi osjetiti i žeđ, a kredite će vraćati neko… Mi… Kakav je to uspjeh uzeti kredit, slikat se, a znati da će taj kredit imati nesagledive posljedice i da će ga neko drugi vraćati.
Treba biti mustra pa riješiti problem bez kredita, a i sa kreditom ništa se neće riješiti, jer je bara mala a krokodili gladni. Visoko srlja u opasnu budućnost. Glasajmo za vodu a ne za vodomat.