Posljednjih dana u fokusu visočke javnosti ponovo je nelegalna gradska deponija u Očazima. To je ujedno još jedno u nizu neispunjenih obećanja građanima tj., da će deponija „Očazi“ biti sanirana i da će građani imati riješen odvoz smeća. Međutim to se do danas nije desilo, a kako sada stvari stoje neće se ni desiti u skorijoj budućnosti. Ono o čemu javnost malo zna i govori, a što je svakako interesantno i vezano je za problem nelegalne deponije u Očazima, jeste pitanja kako i na koji način je Asfaltgradnja d.o.o. Visoko došla u posjed i vlasništvo zemlje na kojoj se nalazi nezakonita deponija u Očazima. Ovo pitanje dodatno usložnjava ovaj problem. Bolje upućeni u ovu problematiku kažu da je zemljište na kome se nalazi deponija do 1998., godine i s početka 1999. godine bilo u vlasništvu države odnosno Općine Visoko, a da je sad u vlasništvu Asfaltgradnje d.o.o. Visoko, i da mještani koji gravitiraju tom području koji su ujedno i najugroženiji od deponije nikada do kraja nisu upoznati niti od jedne vlasti kako i na koji način je došlo do promjene titulara na zemljištu u Očazima, na kome se nalazi deponija. Istraživajući navedeno došao sam u posjed ugovora broj: 0691 od 02.06.1999. godine, zaključen između tadašnjeg načelnika Kenana Jusufbašića i d.d. Aasfaltgradnja Visoko, zastupana po direktoru Softić Fuadu.
Iz analize sadržaja navedenog Ugovora vidi se sljedeće:
Predmet navedenog Ugovora je naknada za dodijeljeno zemljište d.d. Asfaltgradnji Visoko i to po Rješenju Općinskog Vijeća broj:01/1-012-171/98 od 30.11.1998. godine i Rješenju Općinskog Vijeća broj: 01/-210/97 od 12.09.1997. godine. Obzirom da se u ugovoru koristi pojam dodijeljeno zemljište, pretpostavljamo da je općina zemljište na kojem se nalazi deponija na zakonu utemeljenim aktima proglasila gradskim građevinskim zemljištem, jer se samo gradsko građevinsko zemljište može dodijeljivati od strane Općine uz naknadu. Ono do čega, nažalost nisam uspio doći jesu navedena rješenja koja bi nam dodatno razjasnila o kojem i kakvom se zemljištu radi, te kako i na koji naćin je dodijeljeno Asfaltgradnji d.d. Visoko.
Ugovorom se također regulišu odnosi između Općine Visoko i d.d. Asfaltgradnja za vrijeme ranijeg korištenja zemljišta u periodu od 1990-1999 godine i prijenos prava vlasništva sa Općine na Asfaltgradnju,.
Ugovorom je Asfaltgradnja d.d. preuzela obavezu da za raniji period korištenja zemljišta te prijenosa prava vlasništva Općini Visoko isplatiti 1.800.000,00 KM sa mogućnošću da se navedeni iznos isplati i kroz kompenzaciju.
Dalje se iz ugovara saznaje da tadašnji načelnik u skladu sa Rješenjem Općinskog Vijeća Visoko dozvoljava da se nakon potpsivanja predmetnog ugovora donesu pojedinačna rješenja o prijenosu prava vlasništva na D.D. Asfaltgradnju Visoko, a što će uraditi Općinska uprava za geodetske poslove i katastar nekretnina. Nigdje se u ugovoru ne navodi broj i sadržaj rješenja u skladu sa kojim tadašnji načelnik dozvoljava tadašnjoj Upravi za geodetske poslove i katastar nekretnina izradu pojedinačnih rješenja o prenosu prava vlasništva.
U ugovoru se, ne navodi o kojem se zemljištu tačno radi, niti se navodi lokacija zemljišta.
Iz člana V. ugovora se može zaključiti samo da se radi o lokalitetu Očaza i to na zemljištu na kojem se nalazi deponija, jer se ovim članom Asfaltgradnja obavezuje da će dozvoliti deponovanje smeća na postojećoj lokaciji, dok se ne otvori nova deponija, te se članom VI I VII obavezuje na regulaciju kanalizacije naselja Zimča u rijeku Bosnu, i ujedno obavezuje na zaštitu vode i vazduha u skladu sa pozitivnim Zakonskim propisima.
Ovaj ionako konfuzan i nejasan Ugovor dodatno usložnjava i sama zakonska regulativa kojom je bila regulisana materija gradskog građevinskog zemljišta, koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora.
Tako, Zakon o građevinskom zemljištu iz 1986. godine, koji je sa promjenama iz 1990. godine bio preuzet u Federaciji Bosne i Hercegovine bez daljih izmjena, u članu 4. Gradsko građevinsko zemljište definira isključivo kao društveno, odnosno državno vlasništvo, te na njemu omogućavao samo sticanje prava propisanih Zakonom, a člana 5. Istog Zakona izričito isključuje i zabranjuje mogućnost otuđenja ovog zemljišta iz društvenog/državnog vlasništva, tek Zakon iz 2003. godine uvodi jednu od najznačajnijih novina, tako što članom 4 propisuje da gradsko građevinsko zemljište može biti u privatnom i u državnom vlasništvu.
Dakle, imajući u vidu navedene zakonske odredbe, samo po sebi se nameće pitanje kako i na koji način je došlo do promjene titulara zemljišta i u skladu sa kojim propisima, odnosno da li je to sve uređeno u skladu sa zakonom.
Nadalje ako se uzme u obzir činjenica da je Asfaltgradnja d.o.o. Visoko vlasnik lokaliteta na kojem se nalazi gradska deponija Očazi, to po logici stvari i ovlaštenja koja pripadaju svakom vlasniku znači da Asfaltgradnja d.o.o. Visoko može sa svojim posjedom raditi šta hoće tj. u svoj posjed može pustiti bilo koga, pa tako i JKP Visoko, osim ako ti postupci vlasnika neće ugražavati drugog.
Napominjem da je Asfaltgradnja koristeći se pravima koja pripadaju vlasniku prije par godina zabranila odlaganje otpada na deponiji, tačnije zabranila ulazak JKP Visoko na deponiju, a što se vidi iz Odgovoru na zahtjev o deponovanju otpada broj:03/1-23-7-23/10 od 13.01.2010. godine, do kojeg sam došao u posjed. U odgovoru se navodi između ostalog da je „Asfaltgradnja d.o.o. vlasnik cijele deponije, te da Općina Visoko i tadašnja JKP Visočica nisu postupili po zahtjevu Asfaltgradnje za otklanjanjem smeća sa saniranog dijela deponije, te da zbog te činjenice Općina Visoko i JKP Visočica vrše u kontinuitetu uznemiravanje prava vlasništva Asfaltgradnje“ .
Sagledavši sve činjenice dolazimo do zaključaka da je građanima Gornjeg Moštra i ostalim koji se osjećaju ugroženim i prevarenim svih ovih godina, jedino rješenje da zaštitu svojih elementarnih prava na život i dostojanstvo pokušaju ostvariti kod nadležnih inspekcijskih organa ili u krajnjem slučaju na sudu, jer ova narodna vlast to očito nema namjeru da uradi, iako su obavezni da to urade.
Građani osnov za zaštitu svojih prava kod nadležnih institucija za provedbu zakona imaju u:
Protokolu koji je zaključen između MZ Zimča i Općine Visoko, dana 28.06.2005. godine koji nije u cijelosti ispunjen i koji je na snazi, činjenici da Asfaltgradnja kao vlasnik zemljišta na kojem se nalazi nezakonita i nelegalna nije ništa uradila po pitanju zaštite životne sredine, a na što je bila obavezana članom VII gore navedenog ugovora, a u skladu sa članom 3. Zakona o zaštiti okoliša u FBiH kojim je propisano „da svako lice ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao osnovno ustavno pravo. Svako ljudsko biće ima pravo na život u okolišu podobnom za zdravlje i blagostanje, stoga je individualna i kolektivna dužnost zaštiti i poboljšati okoliš za dobrobit sadašnjih i budućih generacija“
Na kraju želim da istaknem da cilj ovog pisanja nije diskreditacija niti okrivljivanje bilo koga. Cilj je samo jedan, da konačno neko ovom narodu kaže istinu ma kakva ona bila. I da se prestane sa ucjenama onih koji su vas izabrali. A Vi koji birate pokušajte malo pamtiti, malo rezonovati i gledati, ne šta Vam govore, nego ko Vam govori.