Biljka aronija je bobićasto voće, najviše liči na borovnicu, a dobila je naziv sibirska borovnica.
Sibirska aronija dobro podnosi hladnu zimu i mraz do -45°C. Raste i obliku grma i ukoliko ima dovoljno prostora može dostići visinu oko 2 metra. Jestivi i ljekoviti dio biljke je plod koji je malo oporijeg ukusa od borovnice. Interesantna je i činjenica da se plodovi aronije dobro održavaju na grmu tako da se mogu brati i dva mjeseca nakon sazrijevanja.
Severnoamerički Indijanci koristili su aroniju za ishranu tako što su plodove sušili ili mjleli pa ih kombinovali sa mesom i kao dodatak pogačama. Svježe plodove upotrebljavali su najčešće kao lijek za stomačne tegobe, a čaj od listova aronije za povijanje rana.
Aronija u svojim plodovima sadrži veliku koncentraciju antioksidanasa (tanine, biofenole, flavonoide, antocijanine, katehine), do te mjere da je čak mnogo moćniji antioksidans od brusnice.
Zbog toga je korisna preventiva protiv malignih oboljenja, efikasno pročišćava organizam odštetnih materija pa i teških metala.
Od vitamina sadrži C, A, E, B2, B6, B9 i vrlo rijedak vitamin P.
Od minerala tu su kalcijum, kalijum, gvožđe, molibden, mangan, fosfor i jod. Osim toga aronija sarži i rijedak voćni šećer sorbitol.
Aronija: podstiče cirkulaciju, pročišćava krv, ublažava glavobolju i migrenu, snižava povišen krvni pritisak, povoljno deluje na želudac i crijeva, zaustavlja proliv, popravlja imunitet organizma, sprječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija.
Posebno se ističe njen blagotvoran uticaj na žuč i jetru jer pročišćava i omogućava pravilniji rad ovih organa.
Aronija jos i podstiče zarastanje rana, usporava starenje organizma i kože, sprječava nastanak bora, štiti od UV zračenja.